ČUDESA U PULSKOJ ARENI

Piše: Marijan Jelenić

Crkva Sv. Germana na Brijunima

Pulska je Arena jedna od četiriju sačuvanih u svijetu. Sagradio ju je car Vespazijan, dovršio oko 80. godine. Ovdje su mnoštva gledala gladijatore i slušala povike „Cesare, morituri te salutant – Cezare, pozdravljaju te oni koji idu u smrt.“ Gledali su i kako osuđenike razdiru divlje zvijeri.

Možda je najbučnije bilo kad su zvijerima bacali kršćane koje su pogani mrzili posebnom mržnjom. Jedan je od mučenih kršćana u pulskoj Areni je i Sv. German. O njemu se nisu sačuvali povijesni dokumenti. Pula je bila mnogo puta pljačakana i uništena kugama. Ali se sačuvala Passio – opis mučenja iz IX. stoljeća. I nema razloga ne vjerovati mu.

Prema tom opisu, German je bio mladi đakon pulske Crkve. Đakoni se brinu za članove vjerničke zajednice, za siromahe, bolesne, dijele sakramente, često propovijedaju  umjesto svećenika i biskupa. Može se samo misliti kolika je duhovna sila nosila Sv. Germana. Slično kao i Sv. Stjepana u Jeruzalemu i Sv. Lovru u Rimu.

Germanu je bilo žao što rimska vlast progoni kršćane, u svakom pogledu uzorne građane, zbog jedinog razloga što štuju jednog Boga i Isusa Krista. German se nije bojao za sebe. Mnogi su čak čeznuli za mučeništvom. Bojao se za kršćane koji su imali malodobnu djecu i starce koje je trebalo odnjegovati i dopratiti do naravne smrti.

Baš ono jutro kad je German nakanio ići gradskom upravitelju reći mu da kršćani imaju pravo živjeti, upravitelj prođe sa pratnjom kraj Germanove kuće. Čim mu je rekao svoje mišljnje, odmah ga kao kršćanina uhitiše i zatvoriše u podzemlju Arene dok mu ne prirede javno suđenje.

U Areni se, prema predaji, skupilo oko 3.000 gledatelja, željnih zabave. German se priznao kršćaninom i otvoreno predstavio kao đakon. Sudac ga je po rimskom običaju najprije obavijestio o državnim zakonima i pukušao obećenjima udaljiti od vjere. Kad nije uspio, prijetio mu je mukama, ali German je sve to znao i ništa ga nije pokolebalo. Osuđen je na najteže muke – ad ignem – mučenje vatrom. Presudu primi mirno i s radošću.

Prvo su mučitelji na vatri užarili brončanu kacigu i natakli mu je na glavu, ali mu se ništa nije dogodilo. Masa je umuknula. Potom ga odveli opet u podzemlje. Nakon nekoliko dana ponovno su ga izveli na javno suđenje. Kad se ni drugi put nije odrekao vjere, svukli su ga i polegli na kameni stol, zagrijali smolu i polili pregrijanom smolom, ali mu se opet ništa nije dogodilo. Masa poče klicati u čast Mučeniku.

Sudac nema vojnika da uhiti tolike. Savjetnik reče sucu: „Protiv kršćanskog Boga, mi ne možemo ništa.“ Bojeći se razjarene mase, sa Germanom iziđoše na sporedni ulaz Arene i bezglavo se upute sjeveroistočno od Pule. German je putem zahvaljivao Bogu i molio dopuštenje da ga ubiju da dođe k Njemu. Ubili su ga na četvrtom kilometru na cesti prema Valturi, u tzv. Kostanjici pokraj današnjeg pulskog aerodroma.

Ondje je u 8/9. stoljeću u čast Sv. Germanu bila sagrađena crkva. Isto tako na južnom rubu župe Svetvinčenat, ispod Vodnjana i na Brijunima. Kasnije je, vjerojatno, nakon nestanka drevnih stanovnika u kugama i doseljenjem novih, crkva u Kostanjici preimenovana u crkvu Majke Božje. Statut grada Pule iz XV. st. spominje Sv. Germana, ali današnji žitelji gotovo ništa ne znaju o tome. Niti vodiči o tome znaju što više reći brojnim turistima koji iz čitavog svijeta pojećuju to velebno rimsko zdanje.

U svijetu se slične stvari nude gotovo kao brend. Šteta što u Areni nema reprezentativnog svečeva kipa i što se u promidžbenim materijalima uopće ne nudi tako topla i pitka priča za svaku dušu, jer svakom je potrebna vjerska orjentacija, čvrst stav u životu, hrabrost pred mukama i smrću. Stara je riječ: „Tko nema zašto umrijeti, nema ni zašto živjeti.“ Mladi hrvatski umjetnici: književnici, filmaši i likovanjaci, trebali bi svijetu predstaviti uzor i veličinu našeg podneblja. Kad je kanadski književnik Michael O’Brien posjetio Arenu, doboko je proživio ovu priču, kleknuo na pjesak Arene i pomolio se pulskim mučenicima. Predložili smo mu da napiše roman o pulskom mučeniku Sv. Germanu. Možda roman već nastaje…