Mi i život

PREDVIDLJIV GOVOR CRKVENIH SLUŽBENIKA

Piše: Frano Prcela, O.P.

 

 

Nama ljudima je svojstveno da kad smo suočeni s nečim što nam je poznato vrlo brzo izvlačimo iz svojih misaonih ladica osobne predodžbe kao i očekivanja. Tako je pogotovo s vjerskim pojmovima, religijskim znakovima i crkvenim periodikama.

U svom svećeničkom pozivu u kojem je tumačenje Riječi Božje svakodnevna zadaća najsnažnije mi se usjekla primjedba na rad nas svećenika i uopće crkvenih službenika kako uglavnom vjernicima, kako slušateljima tako i čitateljima, podastiremo predvidiv govor. Kad sam prvi put zapravo pročitao tu kritiku snažno me pogodila, gotovo uzdrmala. I danas mi je ta primjedba trajna opomena u mom poslanju redovnika propovjednika.

Što konkretno znači predvidiv govor?

Jedno je bez sumnje sigurno: ti i takvi govori ne plijene pažnju slušatelja, te je po logici stvari rezultat takvih govorenja da jedva nešto ili gotovo ništa ne ostane u sjećanju slušatelja. Dakle, predvidiv govor je između ostalog dosadno, bezživotno te u konačnici beskorisno govorenje. Te i takve predvidive riječi nisu samo bez posljedičnog učinka kod primatelja nego su i govori bez posljedica za navjestitelja. Po logici: Ja sam svoje rekao a na vama je sad to primijeniti u svom životu. A da se pri tom događa fatalno sužavanje vjere na moral i reduciranje života na ponašanje – ti predvidivi crkveni govornici nažalost ne haju za tu činjenicu.

Nipošto ne želim reći da je predvidiva propovijed netočan govor. Naprotiv. U smislu naučavanja Crkve te predvidive propovjedi su uglavnom besjede jasne i prejasne kao kakva kičasta sveta sličica. Drugim riječima rečeno, predvidiv govor ne potiče na razmišljanje nego uglavnom traži poslušno nasljedovanje. Unatoč svojoj tzv. prejasnoći odnosno upravo zbog nje najsnažnija zamjerka predvidivom govoru crkvenih službenika i Crkve u cjelosti jest ta da nije aktualan, jer ne uspijeva dirnuti srca i pokrenuti razum ljudi.

S druge strane: današnji prosječni autentični vjernik ne očekuje, a ni ne traži od crkvenih službenika, da budu u prvom redu zanimljivi, dopadljivi ili da verbalno zabavljaju. Olako bi takve propovjedi mogle postati puko podilaženje slušateljima i u konačnici fatalno omalovažavanje ozbiljnosti trenutka svakog pojedinog vjernika, te u konačnici indirektno negiranje Riječi Božje.

Osim predvidiva govora današnjem prosječnom zainteresiranom vjerniku još veću poteškoću stvara crkveni rječnik, jer s većinom ključnih pojmova kršćanskog naviještanja izgleda ne znaju ništa započeti. Npr. riječi kao što su Presveto trojstvo, milost, otkupljenje, spas ili čak riječ Bog – olako izgovorene bez razumljiva tumačenja, bez aktualnog prijevoda (tj. posadašnjenja) ostaju mrtvo slovo, beživotne riječi.

Isus je u svom nastupu i u tumačenju Evanđelja bio nepredvidiv. Ljudi su ga između ostalog rado slušali jer nije nudio očekivane geste i otrcane riječi. Njegov govor je mogao biti nov jer je bio autentičan, riječ mu je bila razumljiva jer ju je već proživio prije nego ju je navijestio.

I svakoj našoj utjelovljenoj riječi ljudi će bez oklijevanja povjerovati i nikada im neće biti dosadna. Upravo zato vjernici razumiju papu Franju i svijet prihvaća njegovo autentično i doista nepredvidivo naviještanje!

 

 

12 komentara

Zanima nas Tvoje mišljenje!