MARTIN WALSER: BOG – NEOTKLONJIV IZ ŽIVOTA I RJEČNIKA

Danas vjerojatno najpoznatiji suvremeni njemački pisac Martin Walser, rođen je 1927.. u strogo katoličkoj obitelji, ali načinio je u životu odmak od katolištva. Bog mu je negdje na rubu, u posljednje se vrijeme zanosi – slijedeći svoj uzor pjesnika Hölderlina – za grčku mitologiju, germanske mitove i božanstva, gdje je sve ispunjeno strahopoštovanjem prema božanskom, numinoznom. Pa ipak ne može od svojih katoličkih korijena. U jednome razgovoru s novinarima kazao je između ostaloga i sljedeće:

“Kad čovjek ima takvo djetinjstvo kakvo sam ja imao te takvu majku kakvu sam imao, onda religija ne može nikada iščeznuti iz čovjekova života. Čovjek upoznaje ljude kojih je religioznost snažnija od vlastite i stoga im se čovjek divi. Danas gledam na sposobnost za vjerovanje kao primjerice na sluh za glazbu. Mnogi ljudi imaju glazbenog sluha, mnogi ga nemaju. Mnogi imaju sposobnost vjerovati u nešto veliko, drugi nemaju te sposobnosti. Uvijek sam se bavio time. Ne bih to nazvao religijom, ali za to postoji veoma malo riječi. Najjednostavniji primjer za mene jest Evanđelje Božićne noći – to je silna literatura, to je pjesništvo, to je nenadmašivo u svojoj prodornosti. Ako je čovjek takve tekstove upio u sebe još kao dijete, onda se netko tko je i sam udomljen u jeziku, nikada ne može vinuti onkraj toga. Ono što se tu pripovijeda i prenosi, sve nas je oblikovalo i ne pušta nas više na miru, pa i kad se stvarno ili prividno emancipiramo, kad se od svega toga odkvačimo…

Kad netko veli, Bog je mrtav, već je o Bogu progovorio. Kad Boga ne bi bilo – već u samome jeziku – ne bi se moglo ni reći: Bog je mrtav. Bog spada na naš govor, u naš jezik. Postoji i ogavan način uporabe te riječi, ali postoji i božanski način porabe riječi Bog.” A kako se mi odnosimo prema riječi Bog? (Izabrao za miportal – dr. fra Tomislav Pervan)