BLAŽENI AUGUSTIN KAŽOTIĆ: TROGIRANIN KOJI JE REFORMIRAO ZAGREBAČKU BISKUPIJU

Piše: Dr. sc. Božo Skoko

Hrvatski sveci, velikani vjere i duhovnosti, koji su zbog iznimnih vrlina postali uzori kršćanskom svijetu te svojim djelovanjem zadužili hrvatski narod

„Hrvatski narod bio je prvi slavenski narod koji se susreo s kršćanstvom: za njegovu su evangelizaciju, koja je počela već u VII. stoljeću, skrb vodili misionari pristigli iz Rima, a ta je evangelizacija osjetila i blagotvorni utjecaj svete braće Ćirila i Metoda, apostola Slavena. Hrvatska je nacija vrlo rano uspostavila odnos jedinstvenog zajedništva sa Svetom Stolicom, što se postupno razvijalo i produbljivalo tijekom stoljeća. Papa Ivan X. obratio se prvome hrvatskom kralju Tomislavu nazvavši njegove podložnike „najposebnijim sinovima Svete Rimske Crkve“. U doba Otomanskog prodora u Europu Lav X. je Hrvatima udijelio naslov „Najčvršći štit i predziđe kršćanstva“. To je naslov koji je imao svoje veliko i pravo značenje u povijesti vjere i svetosti koje je hrvatski narod znao ostvarivati i što vrlo lijepo pokazuje i u devet stoljeća života zagrebačke Crkve.“

Ivan Pavao II. na susretu s hodočasnicima u Rimu, 14. rujna 1994.

Blaženi Augustin Kažotić (Trogir, 1260. – Lucera, 1323.)

Prvi hrvatski blaženik, dominikanac i biskup Zagreba i Lucere u Italiji. Nakon djetinjstva u Trogiru, u red Sv. Dominika stupio je u Splitu. Nakon završetka studija na pariškoj Sorbonni, gdje je slušao i Tomu Akvinskoga, propovijedao je po Italiji, Dalmaciji i Bosni. Godine 1304. papa ga je imenovao zagrebačkim biskupom. Naslijedivši biskupa Mihaela na toj stolici, zatekao je rat Gradeca i Kaptola, sukobe i pljačke, nepovjerenje i napetost. Tako je bio primoran preuzeti i dio političkih aktivnosti. Kao zagrebački biskup odlikovao se služenjem puku, ali je bio i vrstan teološki pisac i propovjednik. Svećenike je poticao na pastoralni rad i duhovni život. Reformirao je liturgiju i uveo izvorni „zagrebački obred“. Utemeljio je katedralne škole, a u katedralu je uveo zajedničko moljenje časoslova. Osim što se brinuo o napretku, higijeni naroda i zdravstvu, posebno su mu na srcu bili siromasi, kojima je od svojih biskupskih prihoda redovito dijelio veći dio. Papa ga je ubrzo imenovao biskupom Lucere, malog grada u južnoj Italiji, gdje je nakon godinu dana i preminuo. Tijelo mu je sačuvano u tamošnjoj katedrali, a dio moći premješten je u njegovu kapelu u zagrebačkoj katedrali. Blaženim ga je proglasio 1702. papa Klement XI, a vodi se postupak i za njegovo proglašenje svetim. Povjesničar i kanonik Baltazar Krčelić 1312. piše da je u doba gradnje katedrale bila velika suša i da je po zagovoru svetog biskupa na današnjem Trgu bana Josipa Jelačića izbio izvor vode – Manduševac.