Dijalog

PET GODINA OD RUSKE ANEKSIJE UKRAJINSKOGA KRIMA (2)

Pripremio: Jevgenij Paščenko

Manevriranja na Kaspijskom i Crnome moru

U Kaspijskome moru Ruska federacija uspješno koristi sporove između Irana i drugih obalnih država u pitanjima raspodjele ribolovnih i energetskih resursa, izgrađujući sa svakom od njih posebne bilateralne odnose koje bi širile ruske interese u slučaju nastanka konflikta u regiji. Osim toga Rusija koristi kanale za prijevoz vlastitom flotom energetskih vrijednosti iz Kaspija, preko Krima u zemlje Podunavlja, Crnog mora i Mediterana.

Poslije raspadanja SSSR-a Ruska Federacija je poduzela značajne napore da ojača svoj položaj u Crnome moru, Kerčenskom kanalu i na Dunavu. Mada Rusija nije podunavska država, iz sovjetskoga doba očuvala je članstvo u Dunavskom odboru i ima virtualni status podunavske države što osigurava režim „rijeka – more“ između Kaspija i središnje Europe, ostvarivanje direktne trgovinske komunikacije po Dunavu, pružiti Srbiji vojnu potporu. Još prije okupacije Krima 2014. Rusija je uspjela ishoditi od Ukrajine stacioniranje na Krimu ne samo vojnih baza, već i zajedničko korištenje Azovskog mora i Kerčenskoga kanala. Crno more Rusija koristi kao glavni put trgovine s Turskom i zemljama Mediterana, kao nastavak kaspijskog i podunavskog komuniciranja. U tome Rusija koristi nedovoljno razvijeni sistem morskog upravljanja u susjednim državama i pojavu takozvanih „sivih zona“ uokolo okupiranih Krima i Abhazije.

Vađenje plina na crnomorskom dnu ima ograničen karakter i usmjereno je ponajprije na osiguranje energentske stabilnosti okupiranoga Krima. Ruska federacija koristi Azovsko-Crnomorski akvatorij kao poligon za dalje osvajanje Ukrajine i Gruzije, za direktni vojni i obavještajno diverzantski utjecaj na Rumunjsku i Bugarsku. Također te akvatorije iskorištava za osiguranje vlastite vojne, diverzantske, diplomatske i gospodarske aktivnosti na Mediteranu, Crnome moru i u Indijskom oceanu. Postojeće dominiranje vojno morskih snaga Ruske federacije u akvatoriju vodi prema cilju potpuno pretvoriti taj prostor u sferu ruskoga dominiranja.

Okupacijska politika

Stvarna kontrola nad Azovskim morem koju je Rusija stekla poslije okupacije Krima i izgradnje Kerčenskoga mosta osigurava joj neograničene mogućnosti nazočnosti u azovskom akvatoriju i iskorištavanje njegovih biološki resursa. Koristeći svoju vojnu prevagu i faktičku kontrolu nad Kerčenskim kanalom, Rusija je zablokirala Azovsko more za ukrajinske vojne brodove i ostvaruje ograničenje za trgovačke brodove prema ukrajinskom lukama Berdjans’k i Mariupolj. Ponašanje Rusije u Azovskome moru svjedoči o tome da Moskva realizira u Azovo-Crnomorskome bazenu strategiju potpunog morskog gospodarskog izoliranja Ukrajine. U okolnostima ograničenog pristupa trećih zemalja u Azovsko more bitno raste ugroza izoliranja azovske obale Ukrajine. Da dosegne taj cilj Ruska federacija koristi administracijske metode (kontrola, pregled, stvaranje vještačkih razloga za trajno zadržavanja plovila), vojne (zatvaranje određenih područja Azovskoga mora uz razlog izvođenja vojno-morskih manevara). Prepreke koje postavlja Rusija gospodarskoj djelatnosti u ukrajinskom Priazovlju – funkcioniranju luka i ribolova – imaju za cilj uništenje gospodarstva u toj regiji i njeno političko destabiliziranje. Ruska federacija neprekidno koristi prethodno postignute ugovore s Ukrajinom za jačanje ruske političke pozicije u konfrontiranju s Ukrajinom. Kijev danas nema niti jedne garancije da će se Moskva pridržavati prethodnih dogovora u obrani svojih interesa i obrani vlastitih prava u Azovskom moru i Kerčenskom kanalu.

Kao jedini konkurent Rusije u Crnome moru može nastupati Turska kao vojno-morska snaga (u Mediteranu), koja je još uvijek u nekim čimbenicima veća od ruske i koja kontrolira režim prolaska kroz Bospor i Dardanele. Posebnu pozornost zahtijeva popustljivost Ankare pred Rusijom u tumačenju položaja Konvencije iz 1936. o korištenju crnomorskih prolaza.

Krim kao zona agresije

Kontrola nad Krimom i uspostava vojne opreme na platformama bušenja ukrajinske državne kompanije „Crnomornaftogaz“ dali su ruskoj floti u Crnome moru mogućnost potpune kontrole nad sjevernim djelom akvatorija Crnoga mora. Glavnom ugrozom za Ukrajinu tamo imaju agresivne namjere Rusije u daljem destabiliziranju južnih regije Ukrajine, početna etapa čega može biti uspostavljena kontrola nad otokom Zmijinyj i ostacima gospodarske zone uz kopno Ukrajine a nadalje i – nad režimom plovidbe od delte Dunava prema crnomorskim lukama Ukrajine. Apsolutno totalno nastupa utjecaj Rusije na morsku granu Ukrajine u uvjetima međudržavnoga konflikta. Golem je utjecaj Ruske federacije na morsku naobrazbu, na marketing ribolova i rada luka u Ukrajini. Na primjer, prije 2015. kombinat koji je postavljao opremu za ukrajinske vojno-morske snage, vodeća visokoškolska ustanova naobrazbe u morskim strukama (Nacionalna morska akademije u Odesi) bili su pod dugogodišnjom službenom kontrolom Ruskoga morskoga registra morske plovidbe kao i niz drugih neraskinutih ugovora s Rusijom koja zadržava kontrolu nad ukrajinskom sferom morske plovidbe. Zato i nadalje ostaje aktualnim za Ukrajinu razrada suverene morske politike.

„Morska strategija Rusije usmjerena je na širenje na sve strane, ugrožavajući mir i stabilnost susjednih zemalja“, zaključuju ukrajinska znanstvenica iz Kijevskog Instituta strateških istraživanje Olena Snigyr i analitičar profesor Borys Babyn.

Pripremio: Jevgenij Paščenko

 

 

14 komentara

Zanima nas Tvoje mišljenje!