MI I IDENTITET: ŠTO JE HRVATSKO I EUROPSKO NA „EUROSONGU“? NIŠTA!

Posve sam ravnodušan na neuspjeh pjevačice Albine na „Eurosongu“ (koja se prije u Hrvatskoj najavljivala kao „Pjesma Eurovizije“!), dapače mi je i donekle drago da nije prošla „kao predstavnica Hrvatske“; ne zato što mladoj pjevačici ne bih želio sve najbolje u životu, a svojoj Hrvatskoj uspjeh, nego zato što ovakav „Eurosong“ više uopće nema smisla.

Četiri su razloga tome. Prvi je umjetnički: već godinama se tamo „vrte“ neinventivni, većinom plagijatični, čipovima sklepani pjesmuljci. Drugi je taj što je i to malo glazbe „preuzelo“ skakutanje i izvijanje na sceni pod epilepsički svjetlosnim efektima. Treći je razlog sustav „telefonskog glasovanja“, koji gotovo apriori eliminira većinu „malih“. Četvrti, i najvažniji, je taj što se praktički više ne pjeva na materinjim jezicima nego na engleskom. Tako je i naša predstavnica engleštinom branila „boje Hrvatske“ skakutavim onomatopejskim naslovom „Tick-tock“ (pa je mogla biti i bilo čija…).  Samim time, Eurosong je postao „Anglosong“.

Raznolikost nacija i jezika – a to jest bogatstvo Europe – posve se izgubila. Bilo je i prije ne-Engleza koji su pobjeđivali na engleskom jeziku, primjerice Irci (gdje i engleski jest službeni jezik) i Šveđani, ali do prije dvadesetak godina to su bile iznimke. Od približno 2000. iznimke su pjesme pobjednice na materinjem jeziku: 2007.  na srpskom i 2017. na portugalskom.

Čovjek ne mora biti star da bi žalio za vremenima kada su na eurosongu pobjeđivale PJESME na nacionalnim jezicima: talijanskom, francuskom, engleskom, njemačkom, španjolskom, hrvatskom…. Stoga, iskreno, Albininu pjesmu cijelu nisam ni poslušao jer u njoj nema ništa hrvatsko. Mahanje hrvatskim zastavicama u takvu ozračju kulturalne uniformnosti zapravo je licemjerno.

Albini dakle treba poželjeti svaki uspjeh u životu, a nadati se da ovakvom tobožnjem „Eurosongu“ otkucava vrijeme – „tick-tock“ – pa da što prije „Eurosong“ ponovno bude „Euro-song“. To je pitanje kulturne samosvijesti i ponosa – i Hrvatske, i Europe.

Rafael Milić