UZDARJE BISKUPU MRZLJAKU

Msgr. Josip Mrzljak, varaždinski biskup, proslavio je 2019. godine tri svoje okrugle obljetnice 75 godina života, 50 godina misništva i od toga 20 godina biskupstva. Za tu trosretnu prigodu Varaždinska je biskupija priredila svečan Spomenspis u čast slavljeniku Josipu, objavljen 2020. pod naslovom Činiti dobro, geslo Mrzljakova biskupskoga ministerija. Ako je trostruki jubilarac svoj život, i svećenički i biskupski, posvetio Crkvi, konkretno najprije u Zagrebačkoj nadbiskupiji, potom u Varaždinskoj biskupiji, čineći dobro, kao najveći i najvrjedniji dar svoga duhovnoga zvanja, onda mu ovaj zbornik može biti primjereno priznato uzdarje njegove biskupije i njegovih životnih suputnika i suradnika.

Glavni urednik zbornika dr. Krunoslav Novak, svećenik Varaždinske biskupije, profesor komunikologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, sadašnji generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije, napisao je Uvod (str. 7-10) kojim je kratko upoznao čitatelja s pojedinim dijelovima i prilozima. Uz glavnoga je urednika 10-člano Uredničko vijeće i više od 30 suradnika, kojima su povjerene zadaće da svojom strukom i marom pridonesu dvama temeljnim područjima: prvo, konkretno i praktično, a odnosi se na Trag dobrote u Varaždinskoj biskupiji: djelovanje mjesne Crkve 2007.-2019. (str. 43-138); drugo, teorijsko i teološko, tiče se Promišljanja stvarnosti i perspektive dobra u društvu (str. 139-284). Treća cjelina obuhvaća 12 Izabranih tekstova, propovijedi i poruka Biskupovih, pretežito homilija, od dana preuzimanja službe u Varaždinu 2007. do korizmena nagovora svećenicima 2018. (str. 285-322), o čemu ćemo na kraju reći koju riječ.

Msgr. Bože Radoš, sadašnji dijecezanski biskup, napisao je Predgovor (str. 5-6) sa zahvalnicom svomu prethodniku za njegovo 12-godišnje nastavljanje već započetih dobrih projekata kao i otvaranje novih dobrih struktura djelovanja u biskupiji.

Recenzenti dr. Tomo Vukšić iz Sarajeva i dr. Jerko Valković iz Zagreba, s izvadcima recenzija (str. 323-325).

Stepinac – Mrzljak. Biskup je Josip unuk Josipe, Stepinčeve rođene sestre. Godine 2008. održan je u Lepoglavi, na području Varaždinske biskupije, simpozij i 2009. objavljen zbornik o Blaženiku: Kardinal Alojzije Stepinac, svjedok vremena i vizionar za Treće tisućljeće. Godine 2010. taj je zbornik biskup Mrzljak poklonio papi Benediktu XVI. uz riječi posvete: „Sveti Oče! Ova knjiga govori o svetosti blaženog Alojzija. Hrvatski narod moli da bude što prije proglašen svetim“ (Činiti dobro, str. 38). Da je Benedikt ostao još koji dan na Petrovoj stolici, možda bi tako i bilo. A svemogući Bog ima svoje putove: pred Njim je cijelo Treće tisućljeće da izvede svoja magna et mirabilia opera (Otk 15,3), kao što ih je i do sada izvodio s onima koji ga se boje da ne povrijede ni jote u zapovijedi Njegovoj. Pa je moćan iz nama nerazumljive situacije izvesti stotinu raznovrsnih znamenja. Obradovah se iskrenom radošću kada ovih dana pročitah da je splitski Verbum na hrvatski preveo djelo Ljubav koja spašava Pape emeritusa. A među poglavljima jedno je i o blaženom kardinalu Stepincu, mučeniku, ono što je kao Pročelnik Kongregacije za nauk vjere izgovorio u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu za Stepinčevo 1998. Kao Papa 2010. godine u posinodalnoj pobudnici Verbum Domini, br. 48 uvrstio je blaženoga Alojzija među 16 najistaknutijih svetaca i blaženika koji su savršeno ostvarili Evanđelje u svome životu, zagrebački nadbiskup u doba triju totalitarizama, osobito komunizma.

Msgr. Vlado Košić, sisački biskup, u svome spomenaru Moj prijatelj biskup Josip (str. 21-24), piše: „Josip je nadbiskupu Bozaniću rekao: ‘Mi nismo savršeni, ali ni naši svećenici nisu savršeni kao ni naši vjernici, no radit ćemo što bolje možemo i s vama surađivati.’ I tako je bilo. On osam godina, ja jedanaest. – Šetali smo tako često zajedno Mirogojem. Josip je išao na grob svoje majke, koja je umrla nakon imenovanja, ali prije biskupskog ređenja. Nju je jedinu imao od djetinjstva jer su mu oca Vladimira, mojeg imenjaka, partizani, nakon ‘oslobođenja’ Vukovara, gdje je Josip bio rođen, ubili. Ostala mu je sad samo sestra Ljerka sa svojom obitelji. Na Mirogoju smo osim groba Josipove majke Barice posjećivali grobove naših velikana, biskupa, kanonika i svećenika u arkadama, pjesnika, preporoditelja, političara, branitelja… Pokazao mi je i grob Marije Horvat, Stepinčeve zaručnice…“ (str. 21-22). Ne zaručnice u crkvenom smislu riječi, pred svećenikom, ali 1924. jesu razmijenili prstenje koje im je darovao zajednički im prijatelj Janko Matko.

Anđelko Košćak, donedavni rektor Bogoslovnoga sjemeništa u Zagrebu, sada biskupski vikar za kler u Varaždinu, donosi Biografske crtice msgr. Mrzljaka, s njegovim stoljetnim rodoslovljem i selidbom od Bosiljeva do Krašića (str. 25-42): „Crkva Katolička živi u hrvatskom narodu skoro četrnaest stoljeća, prati ga i pomaže mu u svim njegovim radostima i nadama, žalostima i tjeskobama, čuvala je njegovu kulturu i pismenost, njegovu nacionalnu svijest i onda kada su je mnogi nastojali zatrti. O tome je i na području ove biskupije u lepoglavskom zatvoru, tijekom pet godina uzništva, svjedočio zagrebački nadbiskup danas bl. Alojzije Stepinac, suzaštitnik ove biskupije“ (str. 38 – iz Biskupove homilije na dan preuzimanja službe u Varaždinu, str. 295-296).

Ističemo i dva članka o povijesnim i sadašnjim institucijama u službi biskupije i biskupa: o Stolnom kaptolu, koji je napisao Damir Bobovec (str. 45-48) i o Zbornom kaptolu, koji je prikazao Damjan Koren (str. 49-51). Stolni je kaptol kanonička ustanova uz katedralu ex-novo podignut dekretom Kongregacije za kler od 29. XII. 2015. pod naslovom: Stolni kaptol Blažene Djevice Marije na Nebo uznesene. Svečani čin uspostave kaptola i uvođenja u službu prvih kanonika održan je na svetkovinu Duha Svetoga, 15. V. 2016. Zadaća je kanonika da, uz liturgijsko-pastoralnu službu slavljenja sv. Mise i ispovijedanja u katedrali, vode ne samo skrb o održavanju katedrale kao građevine i kulturno-povijesne znamenitosti u suradnji s ekonomatom Biskupije, nego i pomažu biskupu u upravi, osobito u arhiđakonskoj službi, u slavlju sv. krizme i kanonskim vizitacijama po župama. A Zborni je kaptol ustanova uza zbornu crkvu koju odaberu kanonici, a odobri im biskup. Sadašnji Zborni kaptol, koji kao ustanova odolijeva već osam stoljeća, potječe iz 1232. godine, mijenjao je naslove, sjedišta, statute i zaduženja, a danas mu je naziv Čazmansko-varaždinski zborni kaptol Duha Svetoga sa sjedištem pri crkvi sv. Nikole u Varaždinu. Biskup je Mrzljak omogućio i obvezao današnji Zborni kaptol da u novim uvjetima nastavi pronalaziti prikladne putove u društveno-duhovnom djelovanju na dobro Crkve u Varaždinskoj dijecezi.

Dominik Vukalović, Doprinos Varaždinske biskupije misijskom poslanju Crkve (str. 62-66): Vjernici cijele Biskupije četiri su godine skupljali milodare na 5. korizmenu nedjelju kako bi pridonijeli izgradnji pastoralnoga centra Blaženi Alojzije Stepinac u župi Adjarra u Beninu u Africi. Na blagoslovu toga centra u kolovozu 2002. bio je i varaždinski biskup Marko Culej i preč. Tomo Petrić, nacionalni ravnatelj Papinskih misijski djela u Hrvatskoj. Ispred centra podignut je kip bl. Alojzija Stepinca. Župnik vlč. Toni Štefan, misionar, i mjesni biskup Marcel Agboton zahvalili su Varaždinskoj biskupiji na tom misijskom daru (str. 65-66). Dok bude svijesti i djelatnosti misijske Crkve, bit će i one evangelizirane mjesne!

Župnik Siniša Dudašek povjerenik je Pastorala za duhovna zvanja i ministranata. Evanđeosko-tradicionalnim pristupom promiče to Božje djelo: molite Gospodara žetve, prakticirajte prve subote u mjesecu, uključite se u molitvenu mrežu, sudjelujte u festivalu Dobroga Pastira i ne će izostati plodovi zvanja (str. 67-72).

Mladen Horvat, župnik u Torontu i profesor, vjerojatno hebrejskoga, u Bogosloviji sv. Petra u kanadskom Londonu ima, naravno, englesku studiju, i to o biblijskom glagolu badal (str. 149-161), koji se na hrvatski prevodi s nekoliko izričaja: Post 1,4: rastavi Bog svjetlost od tame; 1,6: stvori svod da dijeli vode od voda; 1,7: vode pod svodom odijeli od voda nad svodom; 1,14: Bog stvori svjetlila da luče dan od noći; 1,18: Bog stvori sunce i mjesec da rastavljaju svjetlost od tame. Auktor povezuje taj glagol s kultnim tekstovima svećeničke predaje kao što je razdvajanje zavjesom Svetišta od Svetišta nad svetištima (Izl 26,33). Gledam je li u badal-u sadržan i ovaj naš socijalni suvremeni odmak i koronska odvojenost i virusno udaljavanje jednih od drugih… Bog stvara s pomoću odvajanja. I što je virus nevidljiviji, to je jači i to nas više navodi da priznamo da je sve u ruci Svevišnjega: da Mlado Sunce s visine obasjava one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravlja korake naše na put mira, i da oči naše ugledaju spasenje Njegovo. Gospodin će Isus sigurno s pomoću toga badal-a lučiti ovce od jaraca kada bude vrijeme lučidbe.

Da malo ostavimo i drugim prezentatorima, ističemo dva posljednja priloga: jedan govori o dobroti kao temeljnoj vrijednosti ljudske opstojnosti i o odgoju za dobrotu u otvorenosti i služenju drugomu perom Snježane Mališe (str. 270-277), a drugi o istini, također temeljnoj vrijednosti, odnosno o njezinoj izopačenosti, laži, iz pera glavnoga urednika.

Prof. Novak kao komunikolog osvrće se na fenomen lažnih vijesti, koje zbog suvremene moćne medijatike postaju sve brže, moćnije i – razornije. Iako stoji Isusovo načelo: Istina će vas osloboditi, ekspanzija lažnih vijesti – fake news-a na ovome svijetu ostavlja duboke štetne posljedice i na čovjeka i na društvo. Da je tako, primjer nam je i blaženi Stepinac, koji se u monografiji spominje više od 50 puta, oko kojega se splelo toliko lažotinje da je ni najoblaporniji ovčari ne bi mogli s maslom pojesti! Ove godine obilježavamo 70. obljetnicu jedne takve mega-laži plaćene propagande. Zagrebački Vjesnik, 7. prosinca 1951., prigodom prijevoza nadbiskupa Stepinca iz zatvora u zatočeništvo, trijumfalno klikće: „Automobil koji je odvezao Alojzija Stepinca iz kaznenog zavoda Lepoglava u župni dvor u Krašiću, ostavio je za sobom prašinu koja je pala po jednom lažnom i propagandnom aureolu mučeništva i zastrla ga“.[1] Crkva, stup i uporište istine, nakon svestrana proučavanja osobe i djela slavnoga Zatočenika nataknula je 1998. godine aureolu mučeništva i blaženištva na glavu nadbiskupa i kardinala Stepinca da ga više nikakva kozmička prašina komunističkih izumitelja lažnih vijesti i još lažnijih aureola koje su podijelili samima sebi, ne može zastrijeti. Nije bez razloga Gospodin Isus, vječna Istina, Put i Život, nazvao ovaj naraštaj „opakim i preljubničkim“ (Mt 12,39) i još jednom „opakim“ (Mt 12,45 i Lk 11,29) te ponovo „opakim i preljubničkim“ (Mt 16,4) a u Markovoj verziji: „preljubničkim i grješničkim“ (Mk 8,38), gdje se odvija trajna borba između dobra i zla, istine i laži, ljepote i ružnoće. Oni koji prihvaćaju Kristovu Crkvu s Evanđeljem i dalje nepomično stoje uz istinu, a oni koji su smišljali laži 1946., ponavljali ih kroz svih 75 godina, razvikuju ih i ove virusno-vakcinske 2021. Ali Bog nije zajamčio sretnu vječnost lažima, nego istini!

Glavni urednik i Uredničko vijeće probrali su, rekosmo, i 12 Propovijedi i Poruka koje je biskup Mrzljak izgovorio na raznim mjestima u različitim prigodama. Ovaj izbor i prilog tolikih drugih njegovih govora i propovijedi mogao je tvoriti posebnu knjigu! Ističemo neke njegove misli iz ovoga zbornika:

U Vukovaru 2001., svome rodnom gradu 1944., podsjeća slušatelje na tragičnu 1991. i veli: „To su trenutci kada je teško pronalaziti razloge za pobjedu dobra. Čovjek je u velikoj napasti predati se i prepustiti se zlu u sebi i oko sebe. I tada dolazi vjera, koja daje čovjeku snagu da se nada protiv svake nade“ (str. 287). Ima ih koji žive iz nade u Boga i stoga se nikada postidjeti ne će!

U Zagrebu 2004., na simpoziju: Oblikovanje mentaliteta u hrvatskom društvu pri ulasku u EU, Biskup govori o Evanđelju kao kvascu i bitnu sadržaju društva: „I danas smo pozvani svjedočiti Krista zbog istinskog dobra domovine naviještajući evanđelje, radosnu vijest o otajstvu Boga i čovjeka, a samim time i društva u cjelini… Evanđelje, kao radosnu vijest koja svijet vraća njegovom izvornom i naravnom pozivu, koja prati čovjeka, dajući mu smisao i vrijednosti koje ispunjaju život koji ne prolazi“ (str. 292). Kao što je Bog dao zakone prirode i društva koji ravnaju ovim svijetom, tako je po Isusu dao Evanđelje istine i spasa: izvan Krista nema ništa – od spasenja!

U Varaždinu 2007., prigodom preuzimanja biskupske službe: „Obično se očekuje nešto novo, možda dosad još nepoznato. No, tu znatiželjnike moram razočarati i reći da je moj plan izrečen i zapisan prije skoro dvije tisuće godina. Taj plan zadao je Čovjek iz Nazareta dvanaestorici običnih ljudi koji su mu povjerovali i upozorio ih da ne mogu nikada mijenjati taj plan niti što dodavati niti oduzimati, ni oni ni njihovi nasljednici. Netko može taj plan nazvati konzervativnim, što on i jest, jer Crkva taj plan ljubomorno čuva stoljećima i nastoji ga izreći jezikom razumljivim čovjeku svakoga vremena, svakoga staleža i svake naobrazbe“ (str. 294). Vjernici od biskupâ očekuju da budu nezastrašivi navjestitelji i mudri suradnici toga Božjega plana, a svijetu potrebni.

Vrijedna monografija Činiti dobro koja s dvije naslovne riječi s trista dvadeset i dvije stranice obilježuje ne samo jednu slavljeničku osobu, biskupa Josipa, nego i jednu modernu epohu. I potiče na divljenje dobru i na činjenje dobra!

Radosne čestitke uredniku, uredničkom vijeću, suradnicima njihovim, a ponajviše kolegi i prijatelju Josipu: bilo mu na Dobro!

Ratko Perić

__________________________________

Elektroničko izdanje zbornika: http://www.biskupija-varazdinska.hr/vijesti/ciniti-dobro-zbornik-u-cast-mons-josipu-mrzljaku-u-povodu-75-obljetnice-zivota-50-obljetnice-svecenistva-i-20-obljetnice-biskupstva/41332

[1] J. Mrzljak u „Proslovu“ u Stepinčev zbornik, Zagreb, 2009., str. 11.

Izvor: Crkva na kamenu