PROSLAVLJENA TREĆA OBLJETNICA TROGIRSKIH MIOVACA!

U nedjelju 20. svibnja u Trogiru je proslavljena Treća obljetnica zajednice Hrvatskog katoličkog zbora „MI“. Svetu misu predslavio je dr. don Mihael Prović – povjerenik za mlade splitsko-makarske nadbiskupije, a koncelebrirali su: don Vinko Sanader – župnik, vlč. Jozo Mario Tolj – miovski duhovnik, don Anđelko Kaćunko – župnik Kompolja. Ispovijedao je dominikanac o. Matijas Farkaš. Liturgijsko pjevanje predvodio je VIS „Sv. Lovre“.

Poslije mise održana je skupština u Kneževu dvoru. Njoj su uz miovce nazočili još: dožupan Luka Brčić, dogradonačelnica Ruža Kovačević – Bilić, o. Petar Galić, miovska izaslanstva iz Središnjice u Zagrebu, te iz Solina i Komina.

Uskoro opširnija vijest!

U prvom javljanju donosimo dio pozdravnog govora don Vinka Sanader, trogirskog župnika i duhovnika HKZ „MI“:

ZAŠTO JE OSNOVANA ZAJEDNICA „MI“ U TROGIRU?

Ponovit ću ono što sam rekao i prošle godine: Osnovana je isključivo s nakanom da bude pomoć mladima u sazrijevanju u dobre ljude i kršćane i da ih se zaštiti od beznađa i raznih poroka i grešnih izazova, da ih se zaštiti od zamki – koje đavao vrlo lukavo postavlja nevinim mladim dušama našega naroda i koji ih želi upropastiti.

Jedna od najvažnijih zadaća zloduha – đavla koja je svakodnevno zamjetljiva kod nas jest udariti po Crkvi u hrvatskom narodu i otjerati vjerno kršćansko stado koje već punih 14 stoljeća kroči Kristovim stazama. Đavla posebno boli što još uvijek hrvatski narod stoji uz kršćansku vjeru, uz Isusa i njegovu Crkvu. Odvija se žestoka borba u arenama Lijepe naše između vjere i nevjere, Krista i antikrista i njegovih pristaša. Nažalost, moram priznati da i đavao uspijeva, ne koliko bi htio, ali i jedna izgubljena duša, posebno mladi čovjek je puno i previše. Osvrnimo se samo na otpad mladih od Crkve nakon krizme. Mladi ljudi olako zaborave na vjersku praksu, na kršćanski život i svoju majku Crkvu u kojoj su po krštenju rođeni za nebo. Tome je više uzroka, a jedan od bitnih leži u roditeljima i obitelji  koja s Bogom živi od potrebe do potrebe ili nikako. Uz to, mladi su stalno na udaru ponuđenih istina – zapravo laži i ideja u medijima i društvenim mrežama – koje isključuju Boga i vjeru, ili se vjeri i Crkvi rugaju.

Mladi čovjek zato na putu u život treba pomoć, treba savjet, treba podršku, treba Dobroga Pastira – Isusa, treba prijatelja, treba uzore. Mladom kršćaninu koji želi ploviti sam ovim morem života prijeti opasnost po vjerski, moralni i tjelesni život od opakih morskih grdosija i nemani. Ta opasnost jednako prijeti i odraslim kršćanima i svima. Zato se moramo držati zajedno uz Isusa i njegovu Crkvu kako bismo se mogli snažnije oduprijeti svim nekršćanskim konvencijama i zakonima, kako bismo zaštitili sebe i generacije koje dolaze. Moramo kao kršćani biti prepoznatljivi u svojoj sredini i vremenu u kojem živimo. Ne znam čemu tolika pasivnost i indiferentnost kod naših vjernika, posebno mladih. Koga

KOGA SE TO BOJIMO?

Zašto se neki u našem narodu uporno boje angažirati i javno očitovati kao vjernici sa svojim kršćanskim stavovima, pa i u političkom životu? Zašto ponovno bježimo u anonimnost i uporno želimo biti bezimeni kršćani? Praotac ateizma Ludwig Feurbach (1804. -1872.) – njemački filozof i antropolog 19. stoljeća, kritizirao je u svoje vrijeme takve kršćane rekavši: Kao što postoji ateist – kao anonimni kršćanin, tako postoji i kršćanin – kao anonimni ateist. Pogubno je i žalosno da se kršćanska vjernička duša s vremenom pretvori u anonimnog ateistu. Žalosno je da jedan vjernik ima više povjerenja u razna osiguranja nego u svoga Boga Stvoritelja. Kako se netko može nazivati kršćaninom ako više ne vjeruje u moć molitve, ako više ne vjeruje u dobrotu, u pravednost, u ljubav? Takav uopće ne vjeruje u Boga – jer Bog je i dobrota i pravednost i ljubav.

Dragi mladi prijatelji i svi nazočni, došlo je vrijeme da malo zastanemo, da prestanemo juriti cestama života za novcem, materijalizmom i hedonizmom. Na našoj životnoj cesti odavno je se na semaforu upalilo crveno svjetlo. Moramo smanjiti brzinu životne trke i moramo se zaustaviti. Raskršće je pred nama. Pitajmo se gdje putujemo? Koji je cilj našega života? Što poslije životne trke i utrke? Znademo li koja je naša posljednja stanica?

Želim vjerovati da vi mladi barem naslućujete odgovore i da ih želite otkriti u riječi života, u evanđelju, u Isusu Kristu po njegovoj Crkvi. Zato hrabro naprijed, ponosna i uzdignuta čela, ponosno ali ne i oholo. Vi ste naša sadašnjost i budućnost, vi mladi ste snaga našega naroda i Crkve – i nemojte razočarati svoga Spasitelja Isusa.

Zato, držite se i nadalje svoje svete Crkve i budite aktivni članovi katoličkih udruga, pokreta i molitvenih zajednica gdje se Isusa moli i voli, u njega se vjeruje, za njega se radi i živi.

Vama, trogirski miovci, čestitam naš zajednički treći rođendan i hvala vam što ste postali članovi HKZ-a MI. Hvala posebno onim miovcima koji su kroz prošlu godinu bili aktivni na čelu s našim predsjedništvom, očekujem i od onih pasivnijih da živnu i budu puno više uključeni u sve aktivnosti naše zajednice na vjerskom, kulturnom i karitativnom polju. A što su to sve trogirski miovci radili od prošle godišnjice, poslušat ćemo uskoro iz izvješća naše predsjednice Maje koje će pročitati dopredsjednik Dominik Petar Čavka. Zahvaljujem i vašim roditeljima koji vas u tome podržavaju. Zahvaljujem na podršci i našoj nadbiskupiji, našoj središnjici u Zagrebu, čelnicima našega grada i županije. Dragi mladi, neka vas na miovskom putu uvijek prati dobri Bog i zagovor naše nebeske Majke Marije, koju s ponosom zovemo Kraljicom Hrvata.