NEW YORK: KAOS I PONUDA – IZBOR MOŽE ODREDITI CIJELI ŽIVOT!

Piše: Fra Jozo Grbeš

Kratko boravih u New Yorku prošlog listopada, manje od dva dana. Dolazak u ovaj grad uvijek je pamtljiv. Živio sam ovdje četiri godine početkom devedesetih. Tu sam postao i svećenik. Zavolio sam ga nekako. Puno je u njemu različitoga, ali i zbunjujućeg. Ovaj grad nije Amerika. On je svijet.  Zgrada do zgrade, sve veće od veće. Natječu se za veću pozornost. Kao da se nude pitanjem : „Vidi mene! Gledaj kolika sam. Moji izgled, veličina, materijali drugačiji su od ostalih“. Natjecanje u svemu. Ovdje je čovjek brz: brzo misli, brzo hoda, brzo radi, brzo spava, brzo gradi, brzo vozi, brzo živi, brzo mu je sve.

Volio sam uvijek prošetati se do Times Square. Od naše župe desetak minuta, ali i ne tako brzog hoda.

U nedjelju poslije podne odoh tamo. Volim ljude promatrati, zamijetiti sitnice, vidjeti lica, pokrete tijela, pogledi u nešto „važno“. Najprije susrećem na svakom uglu mlade židovske momke. Naime ovih dana slavi se židovski blagdan Sukot, blagdan sjenica. Zastajem kod jednoga mladića i pitam ga što to znači što ima u ruci (zelenu granu i limun), a on mi odgovara pitanjem: „Jesi li ti Židov?“ Kada sam mu rekao da nisam, manje više me ignorirao. Išao sam dalje. Naišao sam na drugoga. Pitam ga isto pitanje, i dobivam isto protupitanje, na koje ja odgovaram: „Nisam, ali skoro pa jesam!“ na to mi on reče pobrini se da saznaš više. Ovo što imam u ruci je znak našeg židovskog jedinstva. Ako želiš biti Židov, mi smo tu. Što treba pomoći. Onda je molio na hebrejskom jednu molitvu koju sam trebao ponavljati za njim. Zanimljivo kako su zajedno. Mladi momci, bez ustručavanja svjedoče svoju pripadnost.

Idem dalje. Gledam natjecanje ljudi za pozornost ovih masa. Tisuće ljude. Jedva se može proći među masama. Ulični crtači, umjetnici raznih vrsta. Dvije gotovo skroz gole ženske. Grudi obojane u američku zastavu i tako hodaju, traže tko će se slikati s njima, naravno za novce. Razvratnost do beskraja besmisla. Par koraka dalje dvojica mladića drže veliki znak:“ Repent. Fololow Jesus- Obratite se i slijedite Isusa. Gospodin je blizu.“ Koji korak dalje. ljudi obučeni u Disnyjeve karaktere, kipove slobode. Slikanje traže. Opet za novac. U sredini Time Squarea veliki spomenik Fr. Francisu Duffy, katoličkom svećeniku i američkom vojniku, koji je dao život za „služenje Bogu i domovini“. Još koji korak, susrećem policajca na Ipodu piše nekome. Iza njega veliki koncert nekog čudnog tipa, čudne grupe, iskrivljenih misli, nakaradnih poruka. Publika čini mi se ista takva, osim onih koji znatiželjno pokušavaju razumjeti. Pitam jednog mladića koji je očito dio te publike, tko je taj pjevač. On mi odgovori:“ Nemam pojma. Neki čudak!“. Još koji korak: čovjek s megafonom poziva na donacije za pomoć beskućnicima New Yorka. Ponovno vidim znak poziva na obraćenje, vraćanja Kristu. Mlađa gospođa strpljivo drži znak, bori se i ona za pozor ove mase. Dijeli letke. Par koraka dalje, još jedan mladić drži tablu poziva u irsku birtiju, O’Donoghue Pub. I on traži klijente. Još više viđam mladi Židove s granama i limunima. Traže svoje, izgubljene ovce, nesvjesne Židove. Kasno je poslijepodone. Vreće smeća već se gomilaju na rubovima ulica. Pokretni štandovi za hranu na svakom mjestu. Suveniri jeftini. Čak viđam i trgovinu s američkim vojnim odorama, ispod nje mali top. Oružje se ovdje uvijek ljubilo!? Beskućnici s čašama traže sitniše. Iznad njih na svaki par koraka znak: „New York Police Security Camera“! svaki centimetar je pokriven kamerama.  Napuštam Square, idem polako k našem new yorkškom domu. U tom cijelom kaosu, zastajem pred crkvom Svetog križa. Na njoj također reklame, ali pozivaju na Ispovijed u određeno vrijeme. Ali i neodređeno. Samo neka dođu. Pozivaju na promjenu života. S druge strane crkvenog zida plakati na kojima piše „Spirit- Faith“ Duh i Vjera. Koje li suprotnosti s okružjem. Crkva izgleda kao oaza duše, otok smisla, poziv na povratak k sebi.

New York, New York. Mjesto kaosa i mjesto Duha, bore se za svoje prostore. Ovdje se lako čini mi se izgubiti, ali nije se ni teško naći! Izbor je u svojim krajnjim formama i oblicima. Ovakav doživljaj može jako obogatiti čovjekovo iskustvo, a što izbor može odrediti cijeli naš put!