Priče iz života

PRIČA IZ ŽIVOTA: PAPA UZEO U RUKE PISMO, ČITA, KRSTI SE I ČUDI DA I TAKVIH ČUDESNIH OBITELJI IMA U KATOLIČKOJ CRKVI…

Piše: Dr. Ratko Perić

Redovnička obitelj Aldama. Jednom zgodom u Rimu isusovac Antonio Aldama, profesor na Gregorijani, priča mi ovu pri/povijest svoje baskijske obitelji.

Njegov otac Antonio Maria Aldama rođen je 1869. u Baskiji, u Španjolskoj. Pošao je u sjemenište, završio bogosloviju i tu stao. Ni makac. Nešto ga presjeklo. Nije se dao zarediti, ne zna ni sam zašto. Otišao k svom ujaku u južnu Španjolsku, u mjesto San Lucar, da ne bude velike priče u Baskiji. Tu se upoznao s djevojkom Dolores, Andalužankom, deset godina mlađom od sebe, koja je bila u samostanu neko vrijeme, valjda kao novakinja. I ona napustila zvanje, čini mi se više iz zdravstvenih razloga. Oženio se njom 1899. godine. Prvi sin iz toga braka, José, živio godinu-dvije i umro. Kći također, po imenu Dolores, umrla kao dijete. Roditelji se prestrašili da ih Bog nije kaznio što su napustili duhovno zvanje. Rodilo im se i treće dijete, kojemu su opet nadjenuli ime José. Potom se rodila kći Concepción. Rodila se i treća djevojčica, Natividad, Božica. Šesti je bio Antonio, a sedmi Francisco.

Godine 1918. došao najstariji José svomu ocu Antoniju i kaže mu da bi on pošao u isusovce.

– Haj, sine, u isusovce. Kad nisam ja uspio biti svećenik, budi ti i svećenik i isusovac!

Domalo se djevojčica Concepciόn javila svojoj majci i kaže joj da bi ona pošla u Družbu sestara Srca Isusova.

– Hajde, kćeri, u Družbu sestara Srca Isusova! Sreća te i milost Božja pratila, veli joj mati. Kad nisam ja uspjela biti časna sestra, budi barem ti.

Javi se 1924. godine dvanaestogodišnji Antonio i kaže da bi i on za starijim bratom Joseom u isusovce.

– Haj, sine, i ti u isusovce, veli mu ćaća.

Pristupila i druga kći, Natividad, i veli roditeljima da bi i ona za svojom starijom sestrom, u samostan, u Srce Isusovo.

– Hajde, kćeri, pođi i ti u samostan u miru Božjem, rekoše joj i otac i mati.

Kad eto ti i petoga živog djeteta, Francisca. Kaže roditeljima da bi i on u isusovce.

– Hajde, sine, i ti u isusovce u sto dobrih časa!

Kada su sretni roditelji, otac Antonio Maria i mati Dolores, otpremili djecu u redovnike i redovnice, onda su se dogovorili da se „rastave“: otac se odlučio zarediti za svećenika, ionako je završio svu teologiju, samo malo skinuti prašinu s knjiga i ponoviti neke stvari, a majka će ponovo pokušati poći u samostan, sada je u pedesetim godinama valjda nešto zdravija nego kad je djevojkom bila, i to ovaj put u Družbu sestara vizitandina. Napišu molbu u Vatikan papi Piju XI. Papa uzeo u ruke pismo, čita, krsti se i čudi da i takvih čudesnih obitelji ima u Katoličkoj Crkvi. I dopusti im da se on zaredi, a ona zavjetuje.

Sin José zaređen je 1929. godine, nekoliko mjeseci prije oca: trebali su se rediti istoga dana otac i sin, ali nije na vrijeme stiglo dopuštenje od Svete Stolice. Valjda su oni iz Vatikana namjerno zategnuli da ne budu istoga dana i otac i sin – mladomisnici. Sin se zaredio o Maloj Gospi, a otac na Badnji dan 1929. i slavio Mladu Misu licem na Božić iste godine, u svojoj 60. godini života, i to u samostanu gdje mu se nalazila bivša supruga kao kandidatica časnih vizitandina. Na Mladoj mu Misi propovijedao sin José, a ministrirala druga dva sina, Antonio i Francisco, isusovački bogoslovi, u nazočnosti dviju kćeriju redovnica. Istoga dana popodne otac je s redovničkom djecom prisustvovao ulasku svoje supruge Dolores kao kandidatice u postulaturu.

Odmah po Novoj godini, 5. siječnja 1930., otac je ušao u isusovački novicijat u mjestu Loyola. I razbolio se. Umro je 1. veljače, nakon mjesec dana svećeništva i nakon što je iz ruku sina Josea primio sakrament umirućih i pred njim položio zavjete Družbe Isusove. Majka je iste godine položila prve zavjete i živjela je kao redovnica do svoje smrti, 1949. godine.[1]

Kad bi pater Francisco negdje držao kakvu konferenciju, onda bi ga ovako predstavljali: „Večeras će imati predavanje pater Francisco Aldama, isusovac, prefekt u tom i tom sjemeništu, sin jednoga oca koji je postao isusovac i jedne majke koja je postala redovnica“. Ne možeš se snaći u milosti Božjoj!

[1] Dopisnice iz Rima, Obitelj – redovnička, u: Crkva na Kamenu, 9/1985., str. 24.

Zanima nas Tvoje mišljenje!