BOŽIĆ JE LJUBAV! – ZA “MI” GOVORI FRA LJUBOMIR ŠIMUNOVIĆ, VODITELJ HKM LONDON I DELEGAT HRVATSKE INOZEMNE PASTVE ZA ZAPADNU EUROPU
Fra Ljubomir Šimunović jest svećenik, franjevac, član Franjevačke Provincije presvetoga Otkupitelja – Split. Rođen je u Slivnu u Imotskoj Krajini. Pastoralno je djelovao desetak godina u domovini te nakon jednogodišnjega boravka u Jeruzalemu, od 2007. godine vodi Hrvatsku katoličku misiju u Londonu. Započeo je i pastoralna okupljanja hrvatskih katolika u Irskoj, a od ove je godine i delegat hrvatske inozemne pastve za Zapadnu Europu (od Francuske do Irske).
Fra Ljubomire, naš je portal pokrenuo inicijativu „Umrežena Hrvatska“ s ciljem da se čuje glas Hrvata sa svih strana svijeta, da se povežu i međusobno pomažu. Vaša riječ i iskustvo bit će sigurno zanimljivi našim čitateljima jer skrbite o našim vjernicima u Londonu i Engleskoj. Predstavite nam Vašu vjerničku zajednicu.
- Organizirano pastoralno služenje hrvatskim katolicima u Ujedinjenoj Kraljevini postoji više od pola stoljeća. Plod je toga i nedavno ukoričena svečana knjiga „Pedeset godina Hrvatske katoličke misije u Londonu (1969. – 2019.)“ koju sam napisao s dr. sc. Robertom Skenderovićem, povjesničarem Hrvatskoga instituta za povijest iz Zagreba. Knjiga predstavlja ne samo povijest Hrvatske katoličke misije, nego i prvu studiju novije povijesti hrvatske zajednice u Velikoj Britaniji. Hrvati jesu bili prisutni u Ujedinjenome Kraljevstvu tijekom čitavoga 20. stoljeća, međutim, brojni su razlozi dovodili do toga da nisu bili organizirani kao zajednica. Tek stvaranjem Hrvatske katoličke misije, dobivamo ovdje prvu hrvatsku instituciju koja ima kontinuitet i koja sve do danas okuplja Hrvate, najprije one koji žive u Londonu, ali i one koji žive u drugim krajevima Ujedinjene Kraljevine. Više od pet desetljeća Hrvatska katolička misija (HKM) u Londonu pastoralno skrbi o Hrvatima u Ujedinjenoj Kraljevini. Misija čuva i njeguje vezu s domovinom, hrvatski jezik, kulturu, identitet i običaje. Nastoji, prema svojim mogućnostima, pomagati potrebnima.
Imaju li Hrvati svoje mjesto okupljanja? Koliko Crkva u Engleskoj stoji uz Vaše projekte i potrebe?
- Na nedjeljnome misnom slavlju okupljamo se u crkvi Presvetoga Srca, u samome centru Londona, nedaleko od Britanskoga Parlamenta. Crkva je dio Westminsterske katedrale koja je majka svih katoličkih crkava u Engleskoj i Walesu. Nedjeljna je sveta misa u središtu života naše zajednice i kao takva prigoda za radosno slavljenje Gospodina na hrvatskome jeziku, jeziku naše duše i rast u zajedništvu. Tomu pridonosi uključivanje vjernika ne samo u liturgiju, nego u sve segmente djelovanja zajednice. Zajednica pokriva cijelu Ujedinjenu Kraljevinu. Naša je misija i naše poslanje. Pastoralna skrb uključuje evangelizaciju, sakramente, ali i brigu za naše sunarodnjake i, naravno, sve druge katolike koji nam se obrate. Od početka svojega djelovanja Hrvatska je katolička misija u Londonu, uz podršku hrvatskih biskupa i Ravnateljstva za Dušobrižništvo Hrvata u inozemstvu, imala punu podršku Biskupske konferencije Engleske i Walesa.
Koje su Vaše glavne pastoralne obaveze? Kakvi su Vam materijalni uvjeti i logistika?
- Rado pohodimo članove naše zajednice razasute po Londonu, ali i po cijeloj Engleskoj. Možemo reći da Hrvata ima desetak tisuća, razasutih u tom mnoštvu. London s okolicom ima oko 12 milijuna stanovnika, tako da okupiti ljude razasute u tom mnoštvu na slavljenje Boga na hrvatskome jeziku, jeziku naše duše, jest izazov, ali ujedno i radost. Paradoks je da naši sunarodnjaci, iako su u tome moru drugih naroda i običaja, itekako žele biti zajedno i živjeti svoju vjeru u ovome vremenu koje nam je Bog dao. Svjesna činjenice kako se u suvremenome društvu vjernik svakodnevno suočava s izazovima relativiziranja vrijednosti, osjećajući zabrinutost i osamljenost u vlastitome otvorenom življenju vjere, Hrvatska katolička misija nastoji biti sigurna luka u kojoj naši vjernici mogu pronaći zajedništvo, Božju riječ, ohrabrenje, oprost, prijateljstvo te duh življenja autentičnoga katoličanstva. Hrvatska katolička misija u Londonu djeluje iz svoje baze u londonskoj četvrti Clapham Junction gdje posjeduje kuću u sklopu koje je i kapelica. Oslonjeni na providnost, u budućnost gledamo s vedrinom.
Surađujete li s misionarima u okolnim misijama?
- Kako sam od ove godine i delegat hrvatske inozemne pastve za pastoralne područje Zapadne Europe, u Londonu sam 27. i 28. lipnja ove godine organizirao susret na kojemu su sudjelovali fra Tomo Anđić, voditelj HKM Bruxelles, fra Mišo Sirovina, voditelj HKM Rotterdam, vlč. David Ryan, voditelj HKM Luksemburg, vlč. Josip Levaković, voditelj HKM Dublin, vlč. Luka Poljak, dušobrižnik u HKM Pariz, kao i nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, vlč. dr. sc. Tomislav Markić. Bila je to prigoda za razmjenu pastoralnih iskustva i izazova s kojima se susrećemo u dušobrižništvu naših iseljenika i njihovih potomaka u našim zajednicama.
Kakva je situacija u našim iseljeničkim obiteljima?
- Obitelj je na udaru u domovini i u iseljeništvu. Crkva koja je i sama duhovna obitelj, nastoji biti na pomoći ohrabrenjem i blizinom, osobito onima koji su u poteškoćama i krizama. Divim se osobito našim mladim obiteljima koji su otvoreni životu. Iako bez potpore svojih širih obitelji, uspijevaju svjedočiti i živjeti zajedništvo i s vedrinom gledati naprijed. Kako život donosi mnoge kušnje, Hrvatska katolička misija u Londonu nastoji trajnim nastojanjem, dostupnošću i osobnom prisutnošću, pohodom, razgovorom, blagoslovom i ohrabrenjem podržavati obitelji i sve one koji se traže i nalaze u vjeri.
Poznati ste po svojim pastoralnim nastojanjima. Što Vaša zajednica čini na tom planu?
- Nastojimo biti otvoreni novoj evangelizaciji te na nove načine stare istine dijeliti onima koji su nam povjereni. Izdali smo 16 brojeva časopisa koji sam pokrenuo, zove se Most – The Bridge. Pokušavamo povezati hrvatsku i britansku kulturu kao i promovirati hrvatski jezik i običaje i, naravno, katoličku vjeru i biti susretište s katolicima u Engleskoj. To je jedini hrvatski časopis u Velikoj Britaniji, što ima svoju dodatnu vrijednost. Imamo dosta aktivnu Facebook stranicu koja nadilazi povezivanje naših vjernika. Ima desetak tisuća pratitelja. Svaki tjedan upućujemo listić koji je interaktivan. Imamo i mrežnu stranicu kao i tiskani Listić. Sve što nam je Bog dao, nastojimo upotrijebiti kao pomoć u pastoralnome služenju i povezivanju onih koji su nam povjereni.
Javljaju li Vam se naši ljudi tijekom dolaska u London i koliko se integriraju u Vašu vjerničku zajednicu?
- Dolaze nam oni koji su tu zbog doškolovanja ili novih početaka kao i oni koji su već neko vrijeme u Engleskoj te nalaze put do naše zajednice. U Velikoj Britaniji riječ je o jednoj manjoj zajednici koja je u velikome prostoru. Izazov je okupljati ljude, ali kad postoji ljubav za ljude, onda postoji i način da zajednica bude zdrava, živa i otvorena, tako da je paradoks što bez obzira što se radi o velikom teritoriju, stvara se se zajednica u kojoj se ljudi osjećaju dobrodošlo i žele doprinijeti na različite načine. Misija ima važnu ulogu u zdravoj integraciji Hrvata u britansko društvo, pružajući podršku i zaštitu u izazovima nefunkcionalne asimilacije. Nerijetko se prvi kontakt pridošlih Hrvata iz Hrvatske te iseljeništva s ostalim članovima Hrvatske zajednice odvije preko kontakta s Hrvatskom katoličkom misijom u Londonu.
Ima li nekih specifičnosti u HKM London za razliku od naših drugih misija?
- To što smo relativno mala zajednica čini nas ranjivijima, ali i otvorenima mogućnosti susretanja i uzajamnoga podupiranja. Prednost je naše zajednice u usporedbi s drugima što je relativno stabilna. Naše je poslanje pružiti im mogućnost slavljenja Boga na hrvatskome jeziku jer je to za većinu ne samo jedno sredstvo komunikacije, nego jezik naše duše i nekako dođemo do toga da i s Bogom najljepše razgovaramo na jeziku našega djetinjstva i intimnih, najdubljih osjećaja.
Koliko vjera i misijska djelatnost doprinosi očuvanju identiteta u tuđini, osobito kod mlađih generacija?
- Nastojimo biti most susretanja, ali i svjetionik prenošenja žive vjere i očuvanja našega hrvatskog identiteta u ovome dijelu svijeta. Hrvatski je jezik dio našega identiteta, ali i način komuniciranja sa živim Bogom. Otvoreni novomu vremenu i prilikama u kojima nam je dano živjeti, svjesni smo kako nam je naš hrvatski katolički identitet istovremeno i svjetionik za novopridošle članove te sidro za vjernike u Ujedinjenoj Kraljevini. Svakomu novom licu radujemo se otvorena srca.
Upoznali ste mnoge mlade i njihovu dušu, ali i očekivanja od Crkve i države. Koliko je problema u radu s mladima? Nađe li se i pokoja stvar koju valja pohvaliti?
- Mladi su bolja inačica nas samih. Oni su budućnost Crkve i domovine. Uvijek se obradujem njihovoj dobroj volji i zanosu kojim pristupaju slavljenju Gospodina i uključivanju u život zajednice. Kao i nama, odraslijima potrebni su ohrabrenja na putu vjere i života. Njihova vedrina, istinoljubivost i spremnost služenja i više su nego vrijedni svake pohvale.
Što mladi Hrvati misle o Hrvatskoj?
- Iako ima i kritičnih tonova, za njih, ali i za nas Hrvatska nije samo politika i sustav, nego i dom i domovina. Tamo su im roditelji, često i braća i sestre, zavičaj, mjesto odakle su krenuli na put života. Osobnom izvrsnošću svi zajedno doprinose boljitku i svoje domovine koju vole i koju nisu zaboravili.
Odlučuje li se itko na povratak, što zamjeraju Hrvatskoj i što bi željeli mijenjati?
- Ima i mlađih obitelji koje su se vratile kao i onih koji svoju mirovinu odluče provesti u domovini. Neki zbog mogućnosti rada na daljinu iz domovine nastavljaju raditi za britanske poslodavce. Moj je san da se u domovini stvari tako poslože da ti ljudi nakon nekoga vremena, kad dobiju nova iskustva i nova znanja i naposljetku neke mogućnosti, da mogu u domovini biti dobrodošli, bez prevelikih administrativnih i nekih drugih poteškoća i vjerujem da je jedan dio njih u stanju vratiti se u domovinu.
Kako ocjenjujete brigu hrvatskih vlasti i njihov doprinos u obrazovanju i kulturi naših iseljenika?
- Upoznati smo s djelovanjem Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske na čelu sa Zvonkom Milasom. Njihovi programi i nastojanja primjer su dobre prakse u osnaživanju povratka naših sunarodnjaka i vrijednih inicijativa i nastojanja među raznorodnim hrvatskim zajednicama diljem svijeta. Prostora uvijek ima za nadogradnju i primjenu modela koji postoje u drugim zemljama koje su uspjele motivirati i olakšati povratak svojih, osobito mlađih iseljenika.
Iza nas je Svjetsko prvenstvo u nogometu i brončana medalja naših reprezentativaca. Koliko sport i hrvatski sportski uspjesi jačaju naš identitet u tuđini?
- Iako će nas neki podsjetiti da Bog nije Hrvat i da ljubi sve druge narode, i ove smo se godine obradovali uspjehu naših nogometaša. Zahvalni smo na njima i oni su nam donijeli radosti i pomogli u pripremi za Božićno otajstvo. Na poseban smo način ponosni na aktivnoga člana naše zajednice, Matea Kovačića koji je značajno doprinio uspjehu naše reprezentacije.
Koja je Vaša Božićna čestitka našim čitateljima?
- Božić nas vraća na izvor naše vjere. Čistu ljubav Božju. Otvoreno nebo. Toplinu jaslica u koje je položeno Dijete. Maleni je naš brat i Gospodin. Ispruženim ručicama traži otvorenost našega srca. Nudi nam se u zagrljaj. Pozvani smo Mu se darovati. Otvoriti svoje srce. Susresti se s Njime i sobom samim. Poput Marije i Josipa odrediti se za brižnost. Velikodušnost. Sebedarje. Pozvani smo udomiti Ga u štalici svoga srca. Njegova blaga nježnost ozdravlja naše rane. Poput pastira u jednostavnosti prihvatiti nam je Božji silazak u našu ranjivost. U malenosti prepoznati veličinu. Milošću vjere možemo razumjeti Otajstvo Svetoga Porođenja Kristova. Emanuel – s nama Bog – dolazi nam pomoći svojom blizinom. On, samo On, mir je naš. Božić Ljubav. Bog se utjelovio. Kao malo ranjivo dijete dolazi nam ususret. Svim vašim dragim čitateljima sretan i blagoslovljen Božić. S Bogom u miru hodili u (n)ovoj 2023. godini!
- Razgovor vodio: Mate Krajina