NE MORATE PALITI KNJIGE DA BISTE UNIŠTILI KULTURU – DOVOLJNO JE DA IH LJUDI PRESTANU ČITATI!

Fahrenheit 451 – Anno Domini 2022 +

Autor: Ivan Remeta (Johnny)

Tako je govorio Bradbury: “Ne morate paliti knjige da biste uništili kulturu. Dovoljno je da ih ljudi prestanu čitati!
Ono čega se Ray Bradbury najviše plašio, a to je potpuna dominacija elektroničkih medija, obistinilo se u današnjem vremenu površnosti i globalnog medijskog zatupljivanja. (U vrijeme nastanka Bradburyjeva romana većina stanovnika nije posjedovala televizor.)
Svoje strahove iskazao je još 1951. godine u pismu Richardu Mathesonu, također piscu: »Ovakav  sustav otežava ljudima da sjednu i uhvate knjigu u ruke. Postali smo čitatelji kratkih priča ili još bolje kratki čitatelji«
Fahrenheit 451, (što je temperatura na kojoj se papir zapali i izgori), svjetlo je dana ugledao 19. listopada 1953. u izdanju nakladnika “Ballantine Books” iako je osnovnu temu romana naznačio ranije, 1947. kratkom novelom Svijetli feniks.*

Radnja se događa u nedefiniranoj budućnosti i opisuje društvo u kojem vlasti proglašavaju “čitanje knjiga teškim zločinom”, a u pokušaju sprječavanja neovisnog mišljenja – država je osnovala posebne postrojbe spaljivača knjiga.

Glavni protagonist “Montag” radi u odredu spaljivača. Građani koji poštuju zakon “moraju koristiti isključivo televiziju” kako bi se informirali i educirali. Vlasti određuju što je pravo, a što neprihvatljivo.
Jednog dana “počini prekršaj”: pročita nekoliko rečenica iz jedne od knjiga koje je trebao spaliti. Privučen osjećajem novog i zabranjenog, počinje sakrivati i spašavati knjige i počinje ih čitati u tajnosti. Konačnu odluku da se promjeni donosi pod utjecajem Clarisse, djevojke čija se obitelj odbija podvrći diktaturi. (Televiziju ne gledaju, već provode večeri u međusobnom razgovoru i druženju i ostavljaju dojam veselja i bezbrižnosti).

Montag postaje obraćenik, ali i bjegunac. Uz obalu rijeke, susreće zajednicu ljudi koji su izabrali živjeti izvan totalitarnog društva i koji su si dali zadatak naučiti napamet cijeli sadržaj “zabranjenih knjiga”. Svaki pojedinac iz zajednice izabire jedno ili više književnih djela i svaku riječ nauči napamet, a kad postane star isto djelo prenese na mlađeg člana usmenim putem.
Montag doznaje da su oni samo jedna od čitave mreže sličnih grupa raštrkanih po cijelom svijetu i čine kolektivno književno sjećanje čovječanstva.
Roman završava tako da svijet pada u rat. Montagov grad biva potpuno uništen , a on i njegovi novi prijatelji, inspirirani pričom o Feniksu koji se rađa iz vlastitog pepela, odlaze prema uništenom gradu s idejom da započnu novi život.
Bradbury je romanom pokušao dati naglasak na kritiku elektroničkih medija, (pogotovo televizije), koja suptilno uništava racionalno i kritičko razmišljanje, tako da gledateljstvu daje djelomične i kratke informacije izvučene iz konteksta, dajući iluziju informiranosti i znanja. Bradbury u tome vidi veću prijetnju društvu nego u samoj cenzuri
Kraj romana otvoren je prema novom životu, dok Orwell (1984.) i Huxley (Brave New World) ne ostavljaju nikakvu nadu.
1966. francuski je režiser Francois Truffaut snimio film i dogodilo se nešto zanimljivo. Svi koji nisu pročitali knjigu, nakon filma su požurili do knjižnice. I tako je do danas, svaka novostasala generacija otkrije Bradburyja i uvijek se oduševi.
Uzrujao se kada je Michael Moore iskoristio njegov naslov u dokumetarcu o adminstraciji Busha mlađega, “Fahrenheit 9/11” https://youtu.be/1XJnioMoJ60.
Svi se slažu, bio je veliki pisac i vizionar koji nam je u nasljedstvo ostavio ogledalo  ne-izvjesne budućnosti.
I da, na nadgrobnom kamenu, a mjesto je za svoj grob sam izabrao, piše ovo: Ray Bradbury, autor “Fahrenheita 451”