KRŠĆANSTVO U BROJKAMA

Piše: George Weigel

Najveći se porast kršćanstva u proteklome stoljeću dogodio u Africi. Ondje je 1900. živjelo 8,7 milijuna kršćana, dok ih je danas 542 milijuna, a ta bi brojka do 2050. mogla narasti na 1,2 milijarde. Tada će brojnost afričkih kršćana odgovarati zbroju kršćana u Latinskoj Americi i Europi. 

*******

Od 7,3 milijarde ljudi koliko ih danas živi na planetu zemlji, 89 % su vjernici, dok je 1,8% deklariranih ateista te još 9% agnostika. Prema tome bismo mogli zaključiti da Chief Poobah iz „Novih ateista“, Richard Dawkins i njegovi prijatelji, niti izbliza ne briljiraju, iako je njihov „udio u tržištu“ porastao u odnosu na 1900. Na svijetu je 1900. godine bilo oko 267 milijuna katolika, dok danas svekolika Crkva broji 1,2 milijarde pripadnika, s planiranim rastom na 1,6 milijardi do kraja stoljeća. Pa ipak, u posljednjoj četvrti 20. stoljeća, islam je zauzeo mjesto katoličanstva kao najbrojnije svjetske vjerske zajednice, budući da je ukupno muslimansko stanovništvo od 571 milijuna 1970. naraslo na današnjih 1,7 milijardi.

Najveći se porast kršćanstva u proteklome stoljeću dogodio u Africi: ondje je 1900. živjelo 8,7 milijuna kršćana, dok ih je danas 542 milijuna a ta bi brojka mogla narasti na 1,2 milijarde do 2050., kada će brojka afričkih kršćana odgovarati zbroju kršćana u Latinskoj Americi i Europi. Kršćanstvo 21. stoljeća ujedno je  i daleko veća urbana stvarnost no što je to bilo pred stotinu godina. Godine 1900., 29% svjetskoga kršćanskoga stanovništva živjelo je u gradovima, dok ta brojka danas iznosi 65%, iako se predviđa pad na 59% do 2050. No, možda se najzanimljivije brojke studije odnose na pentekostalne i karizmatske kršćane. Godine 1900. bilo ih 981,000, dok ih je danas 643,661,000 , a previđanja su da će 2050. biti milijardu karizmatika i pentekostalaca. U grubim brojkama, dakle, karizmatsko i pentekostalno kršćanstvo predstavlja najbrže rastuću pojavu u svjetskoj vjerskoj povijesti.

Spomenute tri pojave: rast u Africi, urbanizacija, i povećanje broja pentekostalaca — ujedno pridonose – tako se barem meni čini – većoj fragmentaciji kršćanskoga svijeta. Unatoč impresivnu rastu što ga studija bilježi, čini se kako je kršćanstvo pomalo upalo u kolotečinu, ukoliko kršćane sagledamo kao postotak svjetske populacije. Kršćani su 1900. činili 34,5% svjetske populacije, dok je ta brojka 1970. iznosila 33,3%, 2000. 32,4%, a danas 33,4%, uz predviđanja da će 2025. iznositi 33,7%, a 2050. – 36%.

Ustanoviti koliki je dio svega ovoga izazvan opadanjem kršćanstva u Europi, zahtijevalo bi matematičke sposobnosti kojima osobno ne raspolažem. No, vrijedi  spomenuti kako je u stoljeću dramatična sveukupna porasta kršćanstva, Europsko kršćanstvo zabilježilo najniži godišnji stupanj rasta (0,16%), dok se udio Europe u svjetskoj kršćanskoj populaciji smanjio s 66% 1900. na današnjih 23% – potičući time pitanja o opravdanosti sudova što ih europski kršćanski vođe – kao katolički, tako i protestantski – donose o pastoralnoj praksi svoje kršćanske subraće u ostatku svijeta.

Slijedi još jedna uznemirujuća brojka: prema procjenama studije, svega 14% nekršćana danas poznaje nekoga tko je kršćanin — što upućuje kako na međusobnu izoliranost pojedinih  vjerskih skupina, tako i na neuspješnost evangelizacije. Stoga imamo puno toga za činiti oko ispunjenja Gospodinove najveće zapovijedi, osobito kada su posrijedi oni koji nemaju nikakva doticaja s vjerom. (www.catholiceducation.org)