O KATOLIČKIM MEDIJIMA I PORTALIMA: VIŠE KATEKIZMA, A MANJE GATANJA!

Upravljati, kormilariti brodom ili brodicom lakša je zadaća nego li upravljati i uređivati nekim časopisom, a danas tzv. portalom (osobito ako on ima onaj poznati dodatak – katolički!). Rijetki „kapetani“ znaju što znači kormilariti tankerom koji prevozi neprocjenjive vrijednosti. Još je žalosnije da i oni koji to čine o tome nemaju pojma i ponašaju se kao da prevoze „kontigent umjetnog gnojiva“. Onima u sumnjivim sinekurama, ladanjskim izdanjima, duhovnoj virtuali to je tek rekreacija – opuštanje, trilerska duhovna ili intelektualna erotika. I one dobronamjerne zmija provocira koristeći ovovjeki mač: “A kolika vam je čitanost i koliko lajkova imate?” Teško je sve to zanemariti i otkloniti…jer svi žele biti viđeni i uvaženi!

„Laganih rješenja nema!“, poručio nam je Sv. Ivan Pavao II. Samo oni koji kleče svako jutro – viteški i časno – mogu pomoći da brod  pristane u luku i svijetu ponudi blago koje nosi! I to ako se prepuste Providnosti. Katolički duhovni i kulturni polog i „tanker“ nikad nije liberalni čamčić, barem za one kod kojih se još može naći zdrave kreacije i povijesnog sjećanja. To je pitanje bilo:jučer, danas i sutra. Nemoguće je Bogu slavu činiti, a sebi pješčane skulpture postavljati. Ni jedna kulisa, bilo koje vlasti ili slasti, ne smije zasjeniti Evanđelje, Krista Spasitelja.

Svi danas traže pragmatiku i ekonomiju. Traže i od vjernika da se „prilagode novim vremenima“. Slično kao ova ministrica obrazovanja neku virtulnu „školu za život“, a sve pod blagoslovom stranke koju smo stvarali. O tempora, o mores!

A nama ostaje konstatirati da nam je primijenjeno i dijaloško kršćanstvo prijeko potrebno, ali uz njegovu konkretnu primjenu valja izgrađivati i tražiti življeno kršćanstvo, jer lako se u sekulaziranoj disperziji stavova može dogoditi vrtnja u krugu i gubitak snage onoga što valja primjenjivati. Može se dogoditi da takvo razvodnjeno kršćanstvo postane slično polupoganskom humanizmu i etici koja je, odbacujući Kristove vrednote, samo dekor svijeta, a ne životodajni prostor nade i spasenja. Na tako nejasan komplot poluideja svedeno Evanđelje ne bi imalo snagu životno mijenjati svijet, a upravo Evanđelje traži individualnu dušu i kada govori npr. o obnovi stvari, o kulturi, politici i drugom.

Prava zadaća katoličkih medija – danas posebno portala – jest trgati zastore nevjere, te koncentracija na čovjekovo srce i dušu da svaka vjernička duša takvim poticajem postane sposobna unutarnjoj duhovnoj snazi podložiti stvari svijeta s kojima je svakodnevno u neprekinutoj konverzaciji i suživotu.

Jasno je, dakle, da nikakva grafička ili literarna forma odnosno vizualna ili zvučna kulisa ne smije zasjeniti jasnoću Evanđelja, snagu poruke Isusa Krista o bitnim pitanjima vjere i života. Držeći se ovog načela katolički mediji će ispuniti svoju zadaću i biti melem na rane narodu koji traži zdrav i spasonosan nauk, narodu koji već četrnaest stoljeća ostaje vjeran Crkvi, Bogu i Domovini zahvaljujući pravovjernom nauku i direktnoj formaciji koja potiče i hrabri, za razliku od različitih poluistina koje zbunjuju i zagorčavaju život.

Katolički mediji moraju biti meritoran i odgovoran katalizator istinskih kulturnih i političkih vrijednosti i ideja koje niču među nama ili nam dolaze iz našeg okruženja. Ludo je mnogo toga nekritički prihvaćati, promovirati dosad neviđenu duhovnu magiju i gatanje koje gura pod plašt katoličanstva, a još luđe na vlastitom medijskom poligonu propagirati ideje i djela ljudi koji su, da apsurd bude još veći, otvoreni zagovornici protucrkvenih istina, višestoljetne kulturne tradicije hrvatskoga naroda, pa i protivnici državotvorne hrvatske misli. Na taj način liježu se kukavičja jaja u našem vlastitom gnijezdu, a priroda nas po ovom primjeru poučava što se kasnije događa i sa samim gnijezdom.

P.S. Valja još s lijeve i desne strane kompjutora i tipkovnice imati barem Kompendij, a još bolje cjelovit Katekizam katoličke Crkve… Sapienti sat! (L)