S Kristom u novi dan

PRIMJER KOJI MNOGE MAJKE MOGU I DANAS SLIJEDITI

HVALJEN ISUS I MARIJA!

Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Da, blagoslovljen. Biblija ne poznaje pojam  uspjeha, uspješnosti, tek tu i tamo su pojedinci bili uspješni. Ali ako mjerimo uspjeh i uspjehe ljudskim mjerilima, onda možemo reći da pojedinci u Bibliji nisu bili uspješni. Primjerice, Isus. Nije imao uspjeha u životu. Na svakom koraku klopke i zamke, stupice i uhode, riječ jest na prvi pogled bila moćna, ljudi su se divili. Ali na tomu je ostajalo. Gledali su mu čudesa, divili se, hrlili k njemu da se izliječe od svojih bolesti. I tu bi svršavalo. Nije bilo vanjskoga uspjeha, makar je glas o njemu pucao. Stoga je i mogao okrenuti leđa Nazaretu, stoga je mogao onako teške riječi izreći protiv mjesta koja su vidjela neviđeno, čula nečuveno, gdje su se dogodila mnoga njegova čudesa A ONI SE NE OBRATIŠE. Uspjeh se mjeri čovjekovim životnim zaokretom, a ne stjecanjem novca i bogatstva. Tko nađe biser za kojim traga, tko pronađe blago na njivi – on može biti uspješan, ali je Isus govorio slikovito. On je to blago, on je taj biser, i tko njega nađe, našao je sreću, smisao, život. Stoga ni u Starom zavjetu proroci i pojedinci nisu bili uspješni, bili su progonjeni jer su govorili protiv naroda i onoga što narod želi. Narod želi “kruha i igara”, prividno zadovoljstvo, a oni govore o onome što Bog hoće od njih. A Bog hoće da živimo ovdje prema onomu što on govori, u čemu je izrekao svoju volju – na Sinaju i kroz propise – dok ljudi teže za poganskim stilom života. Stoga su proroci i bili ubijani, kako i sam Gospodin želi.

Pa ni Gospodin nije imao uspjeha. Ako je uspjeh doći zbog svojih riječi i stila života na križ – e pa onda je on tu izvrnuo sve ljudske kategorije. Ono bijaše po ljudski govoreći totalni fijasko, bankrot, ali je Gospodin okrenuo sve u slavu i proslavu na uskrsno jutro. Bez Uskrsa Isusov bi život bio i ostao život jednoga koji je nešto pokušao i nestao, zamela ga povijesna prašina. Ali s Uskrsom nastupa novi život, nova budućnost. O tome svjedoče Djela apostola te ono što su pojedinci činili u Ime Gospodina Isusa. Stoga je i na nama slijediti Gospodina, makar bili ponižavani, u obitelji, na radnom mjestu, makar doživljavali i mobbing. Bez duha osvetoljubivosti, u duhu ljubavi i praštanja.

Čitamo iz završnih poglavlja Isusova javnoga djelovanja u Jeruzalemu. Unišao je na Cvjetnicu u Jeruzalem, ondje je prvi čin bio čišćenje Hrama, Božje kuće od trgovaca i prodavača, i već time došao u sukob s “vrhovništvima i vlastima” u Jeruzalemu. Potpisao je sebi smrtnu osudu izgovarajući onih “sedam JAO”.  Na počeku OSAM  blaženstava, na kraju sedam jao onima koji su se na njega oglušili i koji su krivotvorili Božju nakanu u svome životu, koji su živjeli falsificiranu, krivotvorenu religiju, bez pokrića u životu. –   A Pavao u Prvoj Korinćanima nadugo i naširoko govori o zastranjenjima u samoj zajednici želeći s Poslanicom ponuditi životni korektiv. Dovesti ih na pravi put. Jedan od najranijih kršćanskih spisa. – Hvali ih da su bogati svakom vrsti spoznaje, ali će se onda upustiti u pojedine točke u kojima ih kritizira. Očinski. Jer, da imaju i tisuće učitelja, nemaju nego samo jednoga oca u vjeru, naime, on ih je snagom Radosne vijesti rodio za Krista. Duhovni otac.

Crkva se danas sjeća svete Monike, majke svetoga Augustina. U Crkvi imamo i običnih žena svetica. Kućanica. Bijaše kućanica, rodila je troje djece, muž bio poganin koji se na kraju života obratio. Sin Augustin vrlo talentiran, ali se prepustio mladenačkom stilu života, razvrat, blud. Živio u priležništvu, bio učitelj retorike, govorništva. Imao “uspjeha” ali u životu se nasukao. Tražio mir i smisao. Kao i mnogi našu suvremenici. Majka uporno molila. I na kraju dočekala da je Gospodin uslišao njezine molitve. Nema molitava koje ne dopiru do Božjih usana. Bila je svjedokom da je sin bio kršten u Milanu, u 33. godini života. Potom je postao svećenik. Mogla je mirno umrijeti kad je sve to doživjela. Preminula je u Ostiji, u rimskoj luci,i tu pokopana. Najveći spomenik njezina života je njezin sin Augustin, a Augustin je podigao svojoj majci trajni spomen i spomenik u svojim spisima. Primjer koji mnoge majke mogu i danas slijediti. Jer i danas mnoge majke oplakuju svoju djecu i u svome očaju traže spas. jedini izlaz je uporna i ustrajna molitva.