S Kristom u novi dan

NEMA VELIKE KORISTI OD RAŠČLANJIVANJA PRIVATNIH MIŠLJENJA

U našoj se sredini sve češće izbjegava malo jači evanđeoski radikalizam, ako se i samo predmnijeva da bi čak i kod najljućeg antikršćanina mogao aludirati na govor mržnje. Zato se usiljeno njeguju odnosi drukčijeg usmjerenja i razmjenjuju mišljenja, a to se smatra dijaloškim stavovima. Ovo jednog školskog primjera iz EU za razumijevanje problema: prije nekog vremena visokopozicionirani katolički svećenik je na pitanje javne televizije o škakljivoj moralnoj temi poput abortusa komentirao stav ispravan katolički stav svoga mjesnog biskupa i sofistički odgovorio: “Preuzvišeni je to mogao i prešutjeti. No, reagirao je i sada više nema natrag.” Krasna kvalifikacija! A sasvim logično bi bilo čuti drukčiji odgovor: “Dobro je da su progovorio jer nije smio i mogao šutjeti.” No, nema nam velike koristi od raščlanjivanja privatnih mišljenja. Valja iznova svoju pozornost usmjeriti prema zrenicima i učiteljima vjere: trebamo slušati svoje biskupe i hrabro ih podržati, jer osobito katoličkim roditeljima njihovi stavovi pomažu da vlastitu djecu zaštite od neodgovorne edukacije i pogrešnih stavova. Katolički roditelji i cjelokupne obitelji trebaju konačno shvatiti da više nema (nekadašnje) zafrkancije, jer očito je da je vrag donio (novu i vrlo neukusnu) šalu, te i sami moraju dići svoj glas potpore vlastitim biskupima i javno ustati protiv ateističkih zabluda koje djecu jednostrano, krivo i nepotpuno (dezin)formiraju. Zamka i udica moralnog relativizma spretno su upakirane u privlačan i jeftin medijski celofan, ali važno je znati da postoji samo jedan sustav vrijednosti, a to je Deset Božjih zapovijedi i evanđeoska nadgradnja. Nekoć je Ivan Pavao II. s najvećom odlučnošću odbacio moralni relativizam posebno u enciklici Veritatis splendor, a ona je potaknuta zabludama i relativističkim teorijama koje su se proširile među katoličkim pukom, ali i među katoličkim moralnim teolozima. To je – borbu protiv relativizma – posebno eksplicitno uprisutnio, ojačao, teoretski i teološki obrazložio, i papa Benedikt XVI. otvoreno progovarajući o diktaturi relativizma. I papa Franjo, na svoj specifičan, iskren i zahtjevan način čvrsto je na tom idejnom i dogmatskom putu. (L)

Zanima nas Tvoje mišljenje!