Pitanja

Zašto u BiH nije moguće ono što jest u Belgiji i Švicarskoj?

Zašto u BiH nije moguće ono što jest u Belgiji i Švicarskoj?


Zašto u BiH ne bi bilo moguće ono što je moguće u Belgiji? Ta država funkcionira ekonomski dobro i pored toga što se Flamanci, koji govore varijantu nizozemskoga jezika, i Valonci, koji govore francuski, u mnogim političkim pogledima razilaze.

Piše: dr. fra Luka Marković

Uvijek kad netko progovori o tome da je BiH tempirana bomba ili bure baruta, likuju srpski političari, a uznemire se bošnjački duhovi. Srbi se raduju jer u tim izjavama vide svoju priliku za podjelu BiH, dok Bošnjaci to promatraju kao provokaciju i imaju silnu potrebu govoriti o tome kako je u Bosni i Hercegovini sve dobro i da nema nikakvih opasnosti od mogućih sukoba. Nažalost, stvarnost izgleda drugačije. Na kraju, te suprotne reakcije, kao i hrvatska šutnja, govore jako puno o vrlo nestabilnom političkom stanju u BiH.

Srpske političke podvale vlastitom narodu

Srpsko sanjarenje o pripajanju Srbiji i nije toliko problematično, jer je to samo san bolesnoga političkoga, velikosrpskoga uma koji nema nikakve podloge u realnosti. Republika Srpska nije cjeloviti prostor. Distrikt Brčko ju dijeli na dvije regije, koje zbog ekonomskoga lošega stanja doživljavaju masovni egzodus mladoga stanovništva. U bilo kojem pokušaju ujedinjenja sa Srbijom izazvali bi rat s nesagledivim posljedicama. Izgubili bi ga kao što je ovih dana Srbija izgubila u rukometu od male Crne Gore. Srbi iz Srbije jesu politički čudan narod, ali nisu toliko glupi da bi išli ponovno ginuti za prostore koji će ionako jednoga dana ostati prazni. Nešto su naučili iz nedavnih, prošlih ratova. Uostalom i tamo gdje su napravili velika zlodjela, u Srebrenici, ima ih jako malo. Trenutna brojka Srba u toj općini je nekoliko puta manja od one prije 1990-ih godina. Očito se i tu pokazalo da se ne može živjeti od pljačke, ubijanja i progona nesrpskoga stanovništva. Dakle, čitavo to srpsko političko junačenje u BiH (Republici Srpskoj) ide za tim da se zadrže stečene privilegije političara i njihovih saveznika na račun srpske sirotinje koja masovno odlazi raditi u druge zemlje ili u Federaciju BiH. Ako je ikome jasno da je čitava priča od ujedinjenja sa Srbijom obično političko prodavanje magle, onda je to jasno Dodiku i Vučiću. Zašto to čine svome narodu? Da zadrže što duže vlast. Jer u trenutku shvaćanja istine kod srpskoga naroda, završit će obojica tamo gdje im je mjesto, na smetištu povijesti. Dobro im je poznato da im majčica Rusija, i pored sve galame iz taktičnih razloga, može pomoći samo onoliko koliko je pomogla Srbiji u rukometnoj utakmici protiv Crne Gore. A tu Crnu Goru bi daleko radije vidjela pod svojim patronatom nego Srbiju i Republiku Srpsku. Uostalom, što to imaju Srbija i Republika Srpska, osim prazne priče, što bi istinski moglo motivirati Ruse da se upuste u rizičan sukob s NATO-om? Ništa. Imaju nekolicinu bolesnika koji od vremena do vremena tvrde da su Srbi najstariji narod na svijetu. Ali i sama velika Rusija ima takvih kreatura dovoljno.

Bošnjačko guranje Hrvata u savezništvo sa Srbima

Ono što u Bosni i Hercegovini više zabrinjava jest bošnjačka politika koja se kune u BiH, a sve čini da se stanje pogoršava, da ljudi odlaze i da zemlja ostaje pusta.

Nitko pametan neće zanijekati da je hrvatska politika u BiH (HDZ) učinila mnoge krive poteze, vežući se previše uz iluzionističku politiku Dodika, ali to ne opravdava bošnjačko ignoriranje realnosti, niti pokušaj da se tri konstitutivna naroda pretvori u jedan. Dok se ideolozi oko SDA zdušno bore protiv izdajnika u bošnjačkim redovima inzistirajući na bosanskom jeziku i posebnosti Bošnjaka unutar naroda u BiH, čine ti isti ideolozi sve kako bi gurnuli Hrvate u zagrljaj Dodiku. Malo više taktičnosti i osjećaja za etničke probleme na prostoru BiH, uvažavanje posebnosti svake etničke grupe, a napose Hrvata, došlo bi do pozitivne promjene u zemlji.

Štoviše, Hrvati bi mogli postati politički partner Bošnjacima u uređenju Bosne i Hercegovine po želji sva tri naroda.

Začuđuje činjenica da bošnjački političari, kako oni oko SDA tako i oni sekularni, ne vide da ignoriranjem hrvatskih zahtjeva guraju Hrvate u savezništvo sa Srbima.

Zašto bošnjačka politika omalovažava Hrvate?

Zašto u BiH ne bi bilo moguće ono što je moguće u Belgiji? Ta država funkcionira ekonomski dobro i pored toga što se Flamanci, koji govore varijantu nizozemskoga jezika, i Valonci, koji govore francuski, u mnogim političkim pogledima razilaze. Na okupu ih ne drži samo glavni grad Bruxelles, koji se nalazi u flamanskoj regiji, kako to tvrde površni stručnjaci, nego izgrađena demokracija u kojoj i njemačka manjina od kojih 80 000 pripadnika ima svoj geografski prostor, sva etnička, kulturološka, jezična i tradicijska prava kao i ove veće dvije skupine. Ne samo da govore na svom području njemački, nego imaju i svoju televiziju i radio, u istoj mjeri podržavane od države kao i one na nizozemskom ili francuskom jeziku.

Zašto to nije moguće u BiH? Zašto Bošnjaci misle da Hrvati nemaju pravo na svoju državnu televiziju i svoj radio, dok se istovremeno uvažava pravo Srba na posebnost? Zloban analitičar bi mogao zaključiti kako se iza toga krije pokušaj ovladavanja čitavom Federacijom i nadoknade na račun Hrvata onoga što je izgubljeno u sukobu sa Srbima. Zašto Bošnjaci kontinuirano forsiraju građansku državu kad im je jasno da to Hrvati ne mogu prihvatiti, jer bi im Bošnjaci s vremenom mogli dokinuti i županije koje su kakav takav zaštitni mehanizam?

U Švicarskoj, koja je županijski (kantonalno) uređena, ne može nitko dobiti švicarsko državljanstvo i boravak u dotičnom kantonu prije nego dobije pristanak lokalne vlasti. Time se sprječava mogućnost državnoga nametanja i ignoriranja lokalne samouprave. Ali što je još važnije, time se sprječava svaki pokušaj potiskivanja etničke grupe u njezinoj županiji.

Zašto Bošnjaci ne uvaže sva ta iskustva i ne pruže priliku Hrvatima da se osjećaju sigurnim u BiH, da neće jednoga dana biti preglasani ili potisnuti od većinskoga naroda? Zloban analitičar bi mogao zaključiti kako im je to i cilj. A kad bi to doista bi bio cilj ponekih bošnjačkih političara, bila bi to velika pogrješka. Jer Hrvati na to neće pristati. A kad ih ostane sasvim malo u BiH, shvatiti će Bošnjaci da nema niti njih.

Istina, Hrvati odlaze zbog neriješenoga hrvatskoga pitanja, loše hrvatske politike, ali odlaze i Bošnjaci. A kad im se otvori mogućnost, otići će još masovnije. Ukoliko Bošnjaci – svejedno je li riječ o onima oko SDA ili sekularnima – žele graditi prosperitetnu državu, moraju činiti sve da se riješe etnički problemi, da se stvori takvo političko stanje koje će dugoročno jamčiti svima sigurnost.

Švicarci su ratovali zbog neriješenih etničkih problema. Kad su ih riješili, počeo je procvat te države. Danas nitko, ni etnički Nijemci, ni Francuzi, niti Talijani ne žele raspad Švicarske. Postala im je domovina koju vole.

Skriveni ciljevi politika u BiH

Zašto je to nemoguće u BiH? Vjerojatno zato što nitko ne igra poštenu igru. Jer svi imaju neke sakrivene ciljeve. Srpski su poznati, iako od toga nema ništa. Hrvatski su svedeni na političku realnost, osim kod pojedinih naivaca. Titove pristalice su na izmaku snage, jer vide da je nemoguće ostvariti one privilegije koje su imali prije. A i Komšić im je svojom izdajom zadao zadnji udarac. Ostaju Bošnjaci, oni među njima koji se smatraju jedinim pravim prijateljima Bosne i Hercegovine. A tu se krije po BiH možda ponajveća opasnost. Ukoliko budu i dalje živjeli u uvjerenju da sve ovisi o njima, te ostanu vjerni Erdoganovoj ideologiji, koja od jake i obljubljene sekularne Turske pravi nakaradnu, srednjovjekovnu vjersku državu, kakvih je bilo i kod kršćana prije nekoliko stotina godina, ujedinit će sve protiv sebe. A tada bi BiH mogla postati opasnom tempiranom bombom na Balkanu. Jer vrag nikada ne spava. On čeka uvijek svoju priliku.

Što preostaje? Prije svega suradnja s Hrvatima. Zajednički zahtjevi za pravednim uređenjem BiH u kojoj će biti jamčeno etničko i građansko. A tada? Zajednički rad na osvješćivanju Srba kako trebaju odustati od praznih priča o ujedinjenju Republike Srpske sa Srbijom. Što prije dođe do toga, ostat će u BiH više hrvatske, bošnjačke i srpske mladosti koja će se moći jednoga dana brinuti za već sada ostarjelu populaciju. Ako ne dođe do toga, mogla bi BiH, upravo zbog nedostatka mladih ljudi, postati odličan prostor na koji bi europske države mogle smjestiti nepoželjne izbjeglice. Te države imaju dovoljno novca za financiranje takvoga projekta, a ne nedostaje im niti političke podlosti.

https://www.nedjelja.ba/hr/komentari/bogoslovlje-u-praksi/zasto-u-bih-nije-moguce-ono-sto-jest-u-belgiji-i-svicarskoj/13740

12 komentara

Zanima nas Tvoje mišljenje!