S Kristom u novi dan

NITKO SE NIJE USREĆIO U GRIJEHU!

Svim ranoraniocima sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Gospodina molimo da njegovo oko bdije nad nama cijeloga dana, da nas pretječe i prati u svim našim akcijama, svim našim činima. Neka sve po njemu započne i s njime se dovrši, neka sve bude prožeto Gospodnjim blagoslovom i milošću. Psalam – molit ćemo – kaže kako je do neba dobrota Gospodnja, do oblaka njegova vjernost. Ako je to izgovoreno u Starom zavjetu, kad je Bog govorio “preko proroka”, koliko više to vrijedi za nas i naše doba kad imamo u Isusu Kristu čisto Božje zrcalo, jer se u Kristu Isusu zrcali sama Božja riječ. On je Svjetlo od Svjetla, pravi Bog od pravoga Boga koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. On je završna Riječ u Riječi, on je onaj Logos – Smisao svega stvorenoga. Po njemu je sve, u njemu je sve. Govore to novozavjetni spisi koji nisu nastali ni dvadest-trideset godina nakon Isusove smrti, uskrsnuća, proslave, nakon Duhova. Divimo se njima koji su na taj način promišljali o Isusu Kristu – zvijezdi koja se pojavila na ljudskom nebu. Možemo biti sretni što Bog govori izravno preko njega i daje nam životne naputke.

Kolika je nesreća za ljude lutati bez Isusa Krista?! Kolika je nesreća poznavati Isusa samo površno. Svakodnevno mogu iskusiti kako je teška nesreća za naše ljude koji su tek poučeni u vjeri, a odu u tuđi svijet, oduprijeti se svijetu, grijehu, zlu. Ljudi srljaju u grijeh, žive trajno u grijehu, strah ih je pristupiti sakramentu pomirenja i ljubavi, gdje ih Isus dočekuje, i onda odgađaju dok jednom ne “puknu” u obliku straha, anksioznosti, depresije, suicidalnih misli. Koliku samo nesreću navaljuju ljudi na sebe u grijehu i grijehom, ni sami ne možemo znati. Tek onaj tko je iskusio ono što znači “napasati svinje” kao onaj mlađi sin, može dokučiti bijedu grijeha i udaljenosti od Boga. Uvijek ponavljam, nitko se nije usrećio u grijehu, jer grijeh je zlo i nesreća, grijeh je djelo Đavla, a on ne želi čovjekovu sreću niti  sreću svijeta. Zato se na svaki mogući način čovjeku i čovječanstvu osvećuje.

Pročitah negdje da je ova svjetska pandemija osveta Pakla i onoga idola iz Amazonije pachamame – božice plodnosti, koja je donesena trudna u Vatikan – za to što smo je prezreli, što je njezin kip – idol bačen u Tiber, smjelo i odvažno. Ljudi nisu mogli trpjeti u Božjem hramu takvu grozotu pustoši. I jasno, Đavao se čovjeku na razne načine osvećuje. Marija nas poziva stalno na obraćenje i trajnu molitvu. Nemojmo prečuti njezin glas – glas je to Majke koja ljubi djecu koja iz ljubavi prema nama ne prestaje slati nebeske signale. Marija je Djevica u akciji, nije ona samo u slavi, nego pomaže i ljudskim sinovima, ovdje na zemlji. Majka drugo i ne može.

Čujemo danas iz Gospodinovih usta teške riječi na račun farizeja, pismoznanaca, književnika koji krivotvore Božju riječ i nude krivotvorenu, lažnu vjersku praksu. Isus kaže –  ono što govore, ispravno je, ali njihova su djela nakaradna. Čine da ih ljudi vide, i samim tim sve je iskvareno, cjelokupna nakana vjerskoga života. Ako njega stavimo u središte, u žarište svoga bića, onda će nam sve ploditi sretnim i blagoslovljenim danima. Uključimo se u Božje djelo. Bog trajno stvara, a preko nas nastavlja svoje djelo u svijetu.

Zanima nas Tvoje mišljenje!