Kardinal Robert Sarah: Ne možemo više šutjeti!

Za miportal.hr izabrao i preveo: Dr. fra Tomislav Pervan –

******

Zahvaljujemo dragom suradniku dr. fra Tomislavu Pervanu, ovogodišnjem zlatomisniku, na ustrajnoj potpori apostolatu pisane riječi koji je za nas, kao putokaz, izabrao i preveo propovijed kardinala Saraha u Chartresu prošle (2018.) godine – da se vrijedne i eklezijalne  poruke prebrzo ne zaborave! 

****

Dojmljiva propovijed što ju je održao kardinal Robert Sarah u katedrali u Chartresu u povodu duhovskoga hodočašća iz Pariza u Chartres god. 2018. za završnoga bogoslužja na kome je sudjelovalo oko 15 tisuća hodočasnika iz cijele Europe.

*****

Kardinal Robert Sarah:

Na početku neka mi bude dopušteno zahvaliti od svega srca Njegovoj ekscelenciji Mons. Philippe Christory, biskupu Chartresa za njegovo bratsko gostoprimstvo ovdje u njegovoj predivnoj katedrali.

Dragi hodočasnici u Chartres!

„Svjetlo je došlo u svijet“, veli nam Isus u današnjem Evanđelju, ali „ljudi su većma voljeli tamu nego svjetlo“.

A vi, dragi hodočasnici, jeste vi prihvatili jedino istinsko svjetlo koje ne može prevariti, naime, Božje svjetlo? Tri dana ste hodočastili, tri dana ste molili, pjevali, trpjeli sunčevu žegu i kišu. Jeste li primili svjetlo u svoja srca? Jeste li se zbilja odrekli tame i mraka? Jestel i ste zbilja odlučili ostati na putu slijedeći Isusa Krista koji je jedino svjetlo svijeta?

Dragi prijatelji, molim, dopustite mi postaviti vam gornja radikalna pitanja, jer, nije li Bog vaše svjetlo, sve je drugo beskorisno. Bez Boga sve je tama!

Bog je došao k nama. Postao je čovjekom. On nam je objavio jedinu istinu koja nas spašava, On je umro kako bi nas oslobodio od grijeha, na Duhove nam je On poslao Duha Svetoga i obdario nas svjetlom vjere… mi smo pak više ljubili tamu nego svjetlo!

Obazrimo se načas oko sebe! Zapadni svijet preferira organizirati se bez Boga. Pa vidimo zorno sada kako je izručen zasljepljujućim i varljivim svjetlima društva konzuma, bezuvjetnoga profita, brutalnoga individualizma.

Svijet bez Boga svijet je tame, laži i egoizma!

Bez Božjega svjetla zapadno je društvo poput pijanoga broda u tamnoj noći! Nema više dovoljno ljubavi prihvatiti svoju djecu, zaštititi ih u majčinoj utrobi, očuvati ih od ugroze pornografije.

Otkvačeno od Božjega svjetla zapadno društvo ne zna više što to znači poštivati starije osobe, pratiti svoje bolesnike na putu umiranja, pripraviti mjesto za najsiromašnije i najslabije.

To je društvo izručeno mraku straha, žalosti, izolacije. Nema ništa što bi ponudilo osim praznine i ništavila. Dopušta da se poput divljega korova šire najluđe ideologije.

Zapadno društvo bez Boga može postati kolijevkom etičkoga i moralnog terorizma koji je brutalniji i razorniji od terorizma islamista. Sjetite se što nam je Isus poručio: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se većma onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“ (Mt 10,28).

Dragi prijatelju, molim vas oprostite mi ovaj opis, ali čovjek mora biti jasan i realan.

Dok vam na ovaj način govorim, to je stoga jer u svome svećeničkom i pastirskom srcu imam duboku sućut sa svim onim zalutalim, izgubljenim, ožalošćenim, prestrašenim i usamljenim dušama! Tko će ih ponovno dovesti na svjetlo? Tko će im ponovno pokazati put istine, jedini istinski put slobode, put križa?

Izručuju li se zabludi, beznadnom nihilizmu ili agresivnom islamizmu a da se protiv toga ništa ne poduzima’

Moramo glasno izvikivati u svijet kako naša nada ima samo jedno ime: Isus Krist, on je jedini Spasitelj svijeta i čovječanstva! Ne možemo više ni dalje šutjeti!

Dragi hodočasnici iz Francuske! Promotrite ovu katedralu! Vaši su je predci gradili kako bi navijestili svoju vjeru! Sve ovdje, i arhitektura, i skulpture, i prozori naviještaju radost što ih je Bog spasio i uzljubio. Ni vaši predci nisu bili savršeni, ni oni nisu bili bez grijeha. Ali su htjeli da svjetlo vjere osvijetli njihovu tamu!

Danas. Danas se probudi francuski narode! Izaberi svjetlo! Odreci se tame! Ali, na koji način?

Evanđelje nam nudi odgovor: „Tko čini istinu, dolazi k svjetlu!“ Dopustimo da naš život osvijetli svjetlo Duha Svetoga, konkretno, jednostavno, do najdubljih dubina našega bića. Činiti istinu znači, staviti Boga u sredinu vlastitoga života, kao što je i križ u sredini ove katedrale.

Braćo moja i sestre, odlučimo se da ćemo se svakoga dana okretati PREMA NJEMU!

Sada, u ovom trenutku, želimo se odlučiti da ćemo svakoga dana uzeti nekoliko minuta tišine i šutnje te se usmjeriti prema Bogu. I Njemu reći: „Gospodine, zagospodari Ti u meni. Predajem Tebi sav svoj život!“

Dragi hodočasnici! Bez tišine nema svjetla. Tama se hrani neprestanom bukom ovoga svijeta koja nas želi spriječiti usmjeriti svoj život prema Bogu.

Neka nam današnja misna liturgija bude uzorom. Ona nas vodi prema klanjanju, prema djetinjem i ljubavnom strahopočitanju pred Božjom veličinom. Ona ima svoj klimaks u pretvorbu gdje smo svi zajedno usmjereni prema oltaru kad svoje poglede podižemo prema svetoj Hostiji, prema križu. Svi smo ovdje ujedinjeni u tišini u kontemplaciji i klanjanju.

Draga braćo i sestre! Željeli bismo ljubiti upravo ovu liturgiju koja nam daje okusiti tihu prisutnost i transcendenciju našega Boga te nas usmjeruje prema Gospodinu.

Draga moja braćo u svećeništvu! Htio bih se napose Vama obratiti. Sveta misna žrtva mjesto je gdje nalazite svjetlo za svoju službu. Svijet u kome živimo trajno nas zove i izaziva. Trajno smo u pokretu i ako se prigodice ne zaustavimo i ne uzmemo vremena za sebe osobno kako bismo se povukli u pustinju te se malo odmorili u samoći i tišini, zajedno s Gospodinom, tada postoji velika opasnost da se izrodimo u socijalne radnike. Tad više ne ćemo (u)nositi Božje svjetlo u svijet, nego još samo svoje vlastito svijetlo, ali to upravo ljudi ne očekuju od nas. Ono što svijet očekuje od svećenika jest da on naviješta Boga i svjetlo njegove Riječi, jednoznačno i bez krivotvorenja.

Želimo se sabrano okrenuti Bogu za slavlja liturgije, puni strahopočitanja, u tišini, želimo izraziti stav svetosti. Nemojmo ništa svoga nova izmišljati u liturgiji. Primimo sve od Boga i njegove Crkve. Ne želimo praviti od liturgije nikakav show ili tražiti svoj osobni uspjeh. Liturgija nas poučava: Biti svećenikom ne znači mnogo toga činiti, nego naprotiv, biti s Gospodinom na križu!

Liturgija je mjesto gdje se čovjek susreće s Bogom licem u lice. Liturgija je najuzvišeniji trenutak u kome nas Bog poučava „da budemo suobličeni slici Njegova Sina te da on bude prvorođenac među mnogom braćom“ (Rim 8,29). Liturgija nije prigoda ni mjesto niti smije ikada postati mjestom razdora, borbe, prijepora.

U redovitom kao i u izvanrednom obliku (formi) rimskoga obreda Svete mise bitno je usmjerenje prema Križu, Kristu, našemu Istoku, našemu Svemu, svojemu jedinom Obzoru. Slavili mi euharistiju u redovnom ili izvanrednom obliku, slavimo je uvijek tako kako to i danas činimo, kako nas poučava Drugi vatikanski sabor, u plemenitoj jednostavnosti, bez nepotrebnih opterećivanja, lažnoga esteticizma ili teatralnosti, ali s onim smislom za Sveto koje uvijek i najprije daje hvalu i čast Bogu te s istinskim raspoloženjem jednoga Sina Crkve, danas i zauvijek!

Draga braćo u svećeništvu! Sačuvajte trajno ovu sigurnost i jamstvo, naime, biti s Kristom na križu, to je ono što vaš svećenički celibat naviješta svijetu! Plan što su ga stanoviti pojedinci iznovice skovali, dokinuti naime svećenički celibat, s nakanom podijeliti svete redove i oženjenim muškarcima (tzv. „viri probati“- prokušani muževi) iz tzv. „pastoralnih razloga“, povukao bi za sobom teške posljedice. Bio bi to zbilja definitivni lom s apostolskom predajom. Htjelo bi se stvoriti svećeništvo prema ljudskoj mjeri, time pak više ne uzbiljujemo niti reprezentiramo Kristovo svećeništvo koje je poslušno, siromašno i čisto. I napokon, svećenik nije samo „drugi Krist“ („alter Christus“), on je zbilja „ipse Christus“ (sami Krist). To je razlog zašto će svećenik u nasljedovanju Krista i Crkve biti uvijek znak protuslovlja i osporavanja!

Vama, dragi kršćani te u svijetu angažirani laici, htio bih izrijekom reći: „Ne bojte se! Nemajte straha nositi Kristovo svjetlo u ovaj svijet!“

Prvo vaše svjedočanstvo mora biti Vaš osobni primjer: djelujte sukladno s istinom! U svojim obiteljima, na radnom mjestu, u svojim društvenim odnosima, u gospodarstvu, politici neka bude Krist Vaše svjetlo! Nemojte se bojati svjedočiti kako sva Vaša radost dolazi od Krista! Molim Vas, ne skrivajte izvor svoje nade! Naprotiv, navješćujte! Svjedočite! Evangelizirajte! Crkva Vas treba! Sve podsjećajte kako „jedino raspeti Krist očituje smisao autentične slobode“ (Sv. Ivan Pavao II, Veritatis Splendor, 85). S Kristom oslobodite slobodu koja je danas okovana raznim pogrješnim ljudskim pravima koja su posvema usmjerena na čovjekovo samouništenje.

Vama, dragi roditelji, htio bih uptuti jednu posve specifičnu poruku. Danas biti otac ili majka u obitelji – u suvremenom svijetu – nerijetko je mučna pustolovina povezana s mnogo briga. Crkva Vam kaže: „Hvala!“ Da, uistinu hvala lijepa što se tako velikodušno razdajete!

Imajte smjelosti odgajati svoju djecu u Kristovu svjetlu. Nerijetko se čovjek mora boriti protiv snažnih protivnih vjetrova te požnjeti izrugivanje i prijezir svijeta. Ali upamtimo, nismo ovdje kako bismo se svidjeli svijetu! „Naviještamo Krista, Raspetoga, Židovima sablazan, poganima pak ludost“ (1 Kor 1,23 sl.).

Ne bojte se! Ne bacajte koplje u trnje! Crkva Vam je glasovima papa – specijalno od vremena enciklike Humanae Vitae – povjerila proročku misiju. Posebice davati pred svima svjedočanstvo svojega radosnoga povjerenja u Boga koji nas je postavio da budemo razumni čuvari prirodnoga poretka i zakona. Vi naviještate ono što nam je Krist svojim životom objavio: „Da se sloboda ostvaruje u ljubavi, tj. u predanju jednoga drugome“ (Veritatis Splendor,  87).

Dragi očevi i majke u obiteljima, Crkva Vas ljubi! Ljubite Crkvu! Ona je Vaša majka! Ne svrstavajte se u redove s onima koji je izruguju, jer oni samo vide bore njezina ostarjela lica, stoljećima obilježena patnjom i kušnjama. Svemu unatoč, ona je i danas još uvijek lijepa i zrači svetošću.

I na kraju, htio bih se obratiti i vama, mladeži, koja je u tolikom broju ovdje nazočna!

Najprije bih vas zamolio da poslušate jednoga „Starca“ koji posjeduje daleko veći autoritet nego ga ja imam. Riječ je o svetom evanđelistu Ivanu. Onkraj primjera svoga vlastitog života ostavio nam i poruku za našu mladež. U svome Prvom pismu čitamo potresne riječi jednoga „Starca“ mladićima u Crkvama koje je utemeljio. Počujte njegov glas, pun snage, mudrosti i topline: „Napisah vama, mladići, jer ste snažni i riječ Božja u vama ostaje! Pobijedili ste Zloga! Ne lju bite svijeta ni što je u svijetu!“ (1 Iv 2,14-15).

Svijet koji ne smijemo ljubiti, komentira P. Raniero Cantalamessa u svojoj ovogodišnjoj propovijedi na Veliki petak u Rimu, te svijet komu se ne smijemo prilagođavati nije svijet što ga je Bog stvorio te koji on ljubi – svi mi to dobro znamo. Ne misli se pod tim na ljude u svijetu, siromašne i najsiromašnije. Naprotiv, njima trebamo uvijek ići, njima se zapućivati kako bismo ih ljubili te im u poniznosti služili… Ne! Svijet koji ne smijemo ljubiti posve je drugi svijet. Svijet je to koji je potpao pod vlast Sotone i grijeha. Svijet ideologija koji niječe čovjekovu prirodu, svijet koji razara obitelji… Strukture Ujedinjenih Naroda koje nameću svijetu novu etiku igraju odlučujuću ulogu te su danas postale premoćnom snagom koja se širi poput valovlja s pomoću prividno neograničenih mogućnosti suvremenih tehnologija. U mnogim zapadnim zemljama postalo je gotovo zločinom umaknuti tim strašnim ideologijama. To je ono što se naziva prilagodbom svijetu, konformizmom.

Veliki britanski pjesnik i vjernik Thomas Stearns Eliot napisao je tri stiha koja govore daleko više od cijelih knjiga: „U svijetu izbjeglica smatra se dezerterom onaj koji udari suprotnim smjerom!“ Dragi mladi kršćani! Ako je bilo dopušteno jednome „Starcu“, što je bio jedan sv. Ivan, izravno se obratiti vama, mladima, i ja vam dovikujem i kažem vam: Pobijedili ste Zloga! Borite se protiv bilo kojega protunaravnoga zakona što vam ga žele nametnuti. Suprotstavite se svakomu zakonu koji je protivan životu i neprijateljski raspoložen prema obiteljima. Budite oni koji će udariti suprotnim smjerom! Osmjelite se plivati protiv struje! Za nas kršćane taj protivni smjer i put ne treba shvatiti u lokalnom smislu. To je jedna osoba, Isusa Krista, našega prijatelja i Spasitelja.

Vama je, mladi, povjerena specifična zadaća, spasiti naime ljubav od tragičnoga sunovrata u koji je dospjela,… ljubav koja više ne vidi sebe kao dar drugima, nego promatra drugoga samo kao posjed – što nerijetko znači nasilno, tiranijsko posjedovanje ili otimačinu (Propovijed R. Cantalamessa, Veliki petak, Crkva sv. Petra, Rim). Istinski ljubiti znači umrijeti za drugoga, prema primjeru policajca Arnauda Beltrame-a!

Dragi mladi! Vi zacijelo proživljavate često u svojoj duši borbu između svjetla i tame. Toliko puta vi ste jednostavno dovedeni u kušnju zamamnostima i užitcima ovoga svijeta.

Iz dubine svoga svećeničkoga srca poručujem vam: Ne oklijevajte! Isus vam pruža sve! Ništa ne ćete izgubiti, budete li NJEGA slijedili kako biste postali sveti! Naprotiv, steći ćete jedinu pravu radost koja nikada ne prolazi. Dragi mladi, ako vas Krist danas poziva da slijedite NJEGA kao svećenik, redovnica ili redovnik, ne oklijevajte! Recite NJEMU svoj „Fiat“, oduševljeno i bezuvjetno DA!

Volja je Božja, on vas naime treba! Koja milost! Koja radost!

Zapad su misionirali svetci i mučenici. Vi današnji mladi, vi morate biti svetci i mučenici kako biste skrenuli pozornost naroda za novu evangelizaciju. Vaša domovina, vaš zavičaj žedan je Krista. Ne razočarajte svoju domovinu! Crkva vjeruje u vas!

I za to molim, naime, da mnogi od vas danas, za vrijeme ove svete Mise odgovore na Božji zov na nasljedovanje njega te  ostavite sve zbog njegova svjetla.

Dragi mladi! Ne bojte se. Bog je jedini prijatelj koji vas nikada ne će razočarati!

Kad Bog poziva, onda je On radikalan. On naime ide do temelja, do korijena. Dragi prijatelji, nismo pozvani biti prosječni kršćani! Ne, Bog nas poziva na cjelovito predanje, sve do mučeništva tijela ili srca!

Dragi narode Francuske! Samostani bijahu ona mjesta koja su donijela tvojoj zemlji civilizaciju! Bijahu to muževi i žene koje su Isusa Krista radikalno slijedile, do kraja! Ti su i takvi sagradili kršćansku Europu. A jer su u životu jedino Boga tražili, bili su kadri sagraditi lijepo i ugodno društvo, poput ove katedrale.

Narode Francuske, narodi Zapada! Pronaći ćete mir i radost jedino ako Boga tražite! Vratite se natrag, na izvore, vratite se natrag, u samostane! Da, poručujem vam svima: Osmjelite se provesti nekoliko dana u nekom samostanu! U ovome preglasnom, bučnom, ogavnom i tužnom svijetu samostani su oaze ljepote i radosti. Tu možete steći iskustvo kako je moguće staviti Boga u središte cijeloga svoga vlastitog života. Tu, u samostanu, možete iskusiti jedinu radost koja ne prolazi!

Dragi hodočasnici! Odrecimo se tame. Birajmo svjetlo! Molimo Presvetu Djevicu Mariju da i mi poput nje možemo izreći svoj potpuni „Fiat“, tj. DA te primiti u sebe poput nje svjetlo Svetoga Duha. Na današnji dan smijemo zahvaleći skrbi svetoga Oca pape Franje, slaviti Mariju kao Majku Crkve. Stoga se molimo njoj, toj preblaženoj Majci, da imamo srce poput njezina, srce koje Bogu ništa ne uskraćuje, srce koje izgara u ljubavi za Božju slavu i čast, srce koje se žari i gori navješćujući Radosnu vijest, velikodušno srce, veliko srce kakvo bijaše Marijino Srce, prema mjeri Crkve, prema mjeri Srca Isusova!  Amen.