MI I VJERA - JUTARNJE PROMIŠLJANJE

FRA TOMISLAV: ČOVJEK ŽANJE ONO ŠTO SIJE…

HVALJEN ISUS I MARIJA! SVIMA SVAKI BLAGOSLOV OD GOSPODINA, SVIMA MIR I DOBRO!

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas uskrsnućem Isusa Krista rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neuvelu, u nebesima. To je otprilike uvodni redak Poslanice Efežanima. Tu već imamo temelj svoje vjere. Isus – utjelovljeni Božji Sin – Bog među nama – pokazao nam je svojim životom, smrću i USKRSNUĆEM  naš životni smjer. Pokazao nam je put i konačni cilj. On je Put, Istina i Život. Njegova je riječ smerokaz, njegov je život primjer koji trebamo slijediti, nasljedovati. U svemu da bismo bili autentični.

Upravo se ovih dana sjećamo žrtava i holokausta (holokaust – bijaše žrtva paljenica kod koje bi izgorjelo sve – pretvorilo se u prah i pepeo, kao kod onih osuđenih na lomaču-  holo – kaustos). Riječ se primjenjuje na žrtvu Isusova židovskoga naroda u Drugom svjetskom ratu, ali možemo to primijeniti i na naše hrvatske žrtve, od Bleiburga, Jazovke, Hude Jame gdje su ugušeni u rudarskim oknima, pa do onih koji su posipani živim vapnom i tako strahotno umirali. Netko je u svojoj demonskoj zamisli htio iskorijeniti židovski izabrani narod. Makar nisu prihvatili Isusa Krista, Pavao tumači u Rimljanima 9-11 sudbinu svoga naroda. Božji su dari i obećanja neopozivi. Bog ostaje kod svoje riječi, izabranja, a što smio mi ljudi tvrdokorni i neposlušni – naš je promašaj i grijeh. Molimo za sve one koji i danas daju svoje živote za Gospodina. Čitamo kako su progoni kršćana veoma prisutni u Nigeriji, gdje je neki dan ubijen i jedan bogoslov koji se spremao za svećeništvo, čitamo kako su u Kini ponovno zabranjeni kršćanski ukopi, unatoč nekakvim dogovorima s Vatikanom. Čitamo i o strahotnim tučama koje su pohodila Australiju. Najprije mjesecima vatra i oganj koji je gutao sve, a sada tuča. Egipatska zla zbog čovjekova zločinjenja. Ne ćemo govoriti o Božjoj osveti, ali čovjek žanje ono što sije i što je svojim životom posijao. Nemoguće je zlo činiti a dobru se nadati. Kad sagledamo njihovo zakonodavstvo te da su strpali u tamnicu nevinoga kardinala Pella zbog krivih optužnica, onda nam mnogo toga biva jasno.

*******

Gospodin, čut ćemo danas, odašilje svoje u misije. Nakon što nije imao nikakva uspjeha u svome rodnom kraju, okreće im leđa. Oni mu okrenuli leđa zbog svojih predrasuda. Nitko nije prorok u svom zavičaju. Tako ni Isus. A on ima Božju snagu u sebi, njome mijenja svijet. On odašilje svoje i daje im svoje vjerodajnice. Na put ništa ne uzimaju osim snagu njegove riječi i osobe. Isus je osoba koja je imala autoritet. A riječ autoritet dolazi od latinske riječi “augere” – što znači “povećavati”, “rasti”… Uz Isusa je čovjek mogao kao osoba samo rasti. Ne se umanjivati. Apostoli su uz njega izrasli u osobe, persone. On je dopuštao da se razviju do kraja. Tako biva i u obitelji. Jedno je autoritet, a drugo je autoritarnost, nasilno zapovijedanje. Kad otac ima autoritet, djeca se ne boje, nego u strahopoštovanju prema roditeljima s njima odrastaju u zdrave, normalne ljude. A ako je otac nasilan, autoritaran, pijanac ili odan porocima, onda se djeca odgajaju u strahu. Uz Isusa su mogli samo izrasti u pune ljude koji su potom mogli poći u svijet i naviještati Isusa Krista kao glavni, temeljni autoritet u ovome svijetu kao Gospodina i Gospodara. Autoritet stvara povjerenI i prijateljstvo, a to je upravo činio Isus s apostolima. Niste više moji sluge, nego prijatelji moji jer sam vam sve priopćio, jer sam u vas prenio samoga sebe. Svoje misli, ideje, riječi, Duha.

******

Danas se sjećamo japanskih mučenika koji su krajem šesnaestoga stoljeća, nakon Franje Ksaverskoga, misionirali u Japanu. Riječ je o franjevcima Petru Kristitelju i isusovcu Pavlu Mikiju s drugovima. Njih je 25 raspeto na križ u Nagasakiju. Dali su svoje živote za Krista i vjeru. Do danas kršćanstvo nije imalo uspjeha u Japanu, a to je krajnje kulturna i civilizirana zemlja, uređena prema svim standardima ljudskoga ponašanja, ali kršćanstvo nikako da se ukorijeni dublje u tu kulturu i naciju. Molimo Gospodina da se ta mnogoljudna nacija otvori Kristu.

*******

Danas se Crkva sjeća i mističarke  Marthe Robin. Nepoznata, ali osoba koja je živjela u minulom stoljeću, skoro cijeloga života nije ništa uzimala osim hostije. Bila je savjetnica mnogima… Umrla na glasu svetosti. Treba je još otkriti.

Zanima nas Tvoje mišljenje!