FRA TOMISLAV: KAKO JE LIJEPO USTATI I UKLJUČITI KLASIČNU GLAZBU

HVALJEN  ISUS I MARIJA!

Svima blagoslov, milost i mir od Gospodina našega Isusa Krista. Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana i novoga tjedna. Posvetimo se Gospodinu do kraja, nakon jučerašnje nedjelje, pohoda crkvi, svetoj Misi, primanju svete pričesti, zajedništva s Gospodinom. Sjetimo se i onih koji nisu mogli biti na euharistiji, koji su zbog bolesti ili starosti, nemoći prikovani uz svoje krevete, domove, a tako žele biti zajedno s Gospodinom. Pa to je vrhunac čovjekove sreće – biti JEDNO S KRISTOM. Čitamo li Novi zavjet, Pavlove spise napose, on započinje svoja pisma želeći “milost i mir od Gospodina našega Isusa Krista”, ali ih završava također s istim željama i pozdravima “milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo”. Da, to se prenosi i na naše zajedništvo u euharistiji gdje se govori  – Gospodin s vama… Temeljni pozdrav, da Gospodin bude u našemu životu, da on nadahnjuje, vodi, prati i završi svaki naš posao, svako djelo naših ruku.

Kako je lijepo ustati i onda uključiti klasičnu glazbu. Pa jutros sam svjesno uključio orijaša u glazbi, Beethovena i dočeka me njegova Šesta simfonija – Pastoralna – u kojoj glazbenik na neponovljiv način dočarava buđenje na selu, s pomoću raznih instrumenata pastire, ovce, njihova stada, frulama i drugim glazbalima. Ugoda za dušu i srce nakon sna i noći. I najbolja budnica te zahvala Gospodinu za minulu noć, za sve što nam daje u mirnom snu. Ako smo sinoć stavili na kraju sličicu  Starca Šimuna koji drži na rukama Isusa te ako molimo njegov Labuđi pjev u svome Povečerju – Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodine u miru, – onda možemo s punim pravom jutros moliti sa Zaharijom – njegov Blagoslovlje Gospodin Bog naš što nas u Isusu Kristu pohodi i otvori vrata života. To je trajni refren kroz cijelu kršćansku povijest koja započinje rođenjem, životom, smrću te uskrsnućem i proslavom Isusa Krista. On je stožer našega života. Zahvalimo mu i izručimo mu se.

Svi oni koji su se s Isusom onodobno susreli doživjeli su vrhunac, zvjezdani trenutak svoga života. Susresti se s Njim bijaše blagoslov i sreća, od onoga opsjednutoga u sinagogi, komu Isus naređuje – Umukni – ušuti, nečista silo – pa do poziva učenika na obalama jezera. Koji pogled, koje oslovljavanje, koje riječi, i neopozivo nasljedovanje. Ostaviti sve, za Isusom poći. To bijaše njihov sretni trenutak. Pokušajmo i mi učiniti to u svome životu, Gospodina moliti da nas zahvati, da budemo s njime uvijek na TI. Ja – Ti – Isuse!