MOLITVA I VIRTUALNA INFLACIJA

Hrvatske katoličke obitelji dobrim dijelom povezao je Internet, osobito twitter, facebook, instagram… Sve tamo vrvi od silnih ideja, molitvenih poziva i prijedloga. Ipak, učini se katkad da je tu više pljeve nego žita. Olako se lupa po tipkovnicama kao da će kompjutorski program nastaviti dalje – bez nas! – moliti. Stoga da se izbjegne molitvena inflacija valja nam podvući crtu i pošteno izabrati, u skrovitosti vlastitog srca, temeljne principe koje ćemo u životu poštivati i provoditi. U tom kontekstu valja nam se upitati – osobno i obiteljski – jesmo li štogod prebrzo zaboravili i što je s golemim duhovnim nasljeđem i našim drevnim obećanjima iz dana posta i molitve, iz Nina, Solina, Marije Bistrice i nebrojnih drugih velebnih slavlja koja smo doživjeli zadnjih desetljeća 20. stoljeća? Zašto, mi baštinici toga par exellence duhovnog pologa, eksperimentiramo i otkrivamo „toplu vodu“ kad je tada npr. u samo jednoj rečenici sažet program za sav život: Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom ide na svetu misu! Zašto se oduševljavamo sumnjivim duhovnim fatamorganama različitih teoloških smutljivaca širom svijeta i zaplićemo u površne internetske kučine kad nam je sve bitno već rečeno i nacrtano? Zašto previše šapućemo u virtualni lonac kad nam je zadaća vikati sa krovova, zapravo životom potvrditi i ustrajati barem u obiteljskoj molitvi? Zašto polijećete kao kokoši, kad se možete vinuti poput orla, davno je katolicima poručio veliki Josemariá Escrivá de Balaguer. «Spas je u istini», kaže se i u (nažalost!) već pomalo zaboravljenom dokumentu Dominus Jesus (22). A istina je „rijeka duboka“ koja traži poniznost, svakodnevni ispit savjesti i konkretnost sa što manje duhovnih eskapada. (L)