NA DAN DRŽAVNOSTI RH ZAPOČELA JE PROSLAVA 50. OBLJETNICE HRVATSKOG KATOLIČKOG ZBORA „MI“

Pod okriljem svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske u njegovu nacionalnom svetištu u Karlovcu, a ispod najvećeg hrvatskog mozaika i ujedno najvećih Božićnih jaslica, velebnog djela Josipa Botterija Dinija. Započeli smo obilježavanje 50. obljetnice Hrvatskog katoličkog zbora MI baš Dan državnosti želeći konkretno potvrditi svoju ljubav prema Bogu, Crkvi i Domovini.
Euharistijsko slavlje predvodio je rektor svetišta mons. Antun Sente ml., a u koncelebraciji su sudjelovali utemeljitelj i dugogodišnji duhovnik Zajednice „MI“ preč. Jozo Mario Tolj, vlč. Anđelko Zdeslav Kaćunko te vlč. Tihomir Kosec. Na slavlju su sudjelovali i članovi dječjeg zbora, ministranti i prvopričesnici iz Župe svete Marije Magdalene u Ivancu, predvođeni vlč. Kosecom. Liturgijsko pjevanje animirao je Ansambl „MI“ tamburica iz Hrvatskog Leskovca, koji je tom prigodom proslavio 45. obljetnicu kontinuiranog djelovanja.
Na početku misnoga slavlja mons. Sente izrazio je radost što se obilježavanje velike obljetnice održava upravo na Dan državnosti Republike Hrvatske, istaknuvši kako tom prigodom zahvaljuju Bogu za 50 godina plodnoga djelovanja HKZ „MI“. Podsjetio je da su članovi od osnutka 1976. godine nastojali odgajati mlade u duhu kršćanskih vrijednosti i ljubavi prema domovini kako bi bili spremni preuzeti odgovorne službe u društvu kada Hrvatska ostvari svoju samostalnost.
„Bogu hvala, to su i doživjeli, a mnogi Miovci danas su uključeni u odgovorne službe u Republici Hrvatskoj“, istaknuo je mons. Sente.
Posebno je pozdravio jednog od utemeljitelja zajednice, preč. Tolja, naglasivši njegovu trajnu duhovnu prisutnost i molitvenu potporu članovima zajednice. Istaknuo je također radost zbog sudjelovanja djece i mladih kao znaka budućnosti Crkve i hrvatskoga naroda.
U prigodnoj homiliji vlč. Kaćunko govorio je o 50 godina HKZ „MI“ kao o vremenu ustrajnoga „uzidavanja u duhovni dom“, nadahnutoga riječima iz Prve Petrove poslanice. Podsjetio je na okolnosti nastanka pokreta u vremenu društvenih i crkvenih previranja te istaknuo da je temeljna karizma zajednice živjeti Evanđelje u svakodnevici – „Bogu na slavu, Crkvi na korist i Domovini na blagoslov“.
Naglasio je kako svaki član zajednice, kao „živo kamenje“, svjesno sudjeluje u izgradnji Crkve i društva, što pretpostavlja trajno obraćenje i rast u vjeri. Upozorio je i na izazove suvremenoga društva, pozvavši vjernike na autentično kršćansko svjedočenje te obnovu osobnoga i narodnoga života kroz obraćenje.
Homiliju je zaključio poticajem da se i danas živi isti zanos i hrabrost koji su obilježili početke zajednice.
Nakon misnoga slavlja članovi HKZ „MI“, predvođeni predsjednikom prof. dr. sc. Božom Skokom, nastavili su druženje u Pastoralnom centru, gdje su se prisjetili proteklih 50 godina djelovanja te upoznali s duhovnim rastom i razvojem Nacionalnoga svetišta svetoga Josipa u Karlovcu.
PROPOVIJED DON ANĐELKA KAĆUNKA:
50 GODINA ZAJEDNICE ‘MI’
Karlovac-Sv. Josip, 30.5.2026. (na temelju: 1Pt 2,2-12; Lk 13,1-5)
Braćo i sestre, drago i poštovano miovsko bratstvo i sestrinstvo, sve vas pozdravljam s najvećom radošću! Okupljeni danas u dvostrukoj simbolici – na (blag)Dan državnosti i to upravo u Nacionalnom svetištu Sv. Josipa, zaštitnika hrvatskoga naroda – želimo Bogu zahvaliti za 50 godina vjernog i ustrajnog uzidavanja u kuću Božju, tj. u Crkvu Kristovu, sagrađenu u državotvornom Hrvatskom narodu.
U ovakvim prigodama, koristno je pogled svrnuti u prošlost odnosno na MI-ove početke, prije pola stoljeća, i prisjetiti se okolnosti u kojima je nastao miovski pokret – i to među mladima! – s idejom odnosno s načelima života Bogu na slavu, Crkvi na korist i Domovini na blagoslov.
Bilo je to vrijeme novoga buđenja Crkve u zanosu ideja Drugoga vatikanskog sabora, zatim vrijeme otrježnjenja nakon šezdesetosmaške liberalne revolucije ter vrijeme nacionalne potištenosti nakon sloma Hrvatskog proljeća. Svakako, utemeljitelji Zajednice MI, na platformi unošenje Evanđelja u svakodnevni život i u hrvatsko društvo, unatoč totalitarnom komunističkom okruženju, za svoje su geslo uzeli svetopisamske riječi iz Prve poslanice apostola Petra: “…kao živo kamenje ugrađujte (se) u duhovni Dom…” (1Pt 2,5). Jasno, to je trajna zadaća svakog kršćanina i naizgled nije posebna novost, no bitna miovska novost jest naglašena svijest o novoj kvaliteti svakoga pojedinca koji nije tek dio mnoštva – ili prema jednoj buntovničkoj rock pjesmi “brick in the wall” (cigla u zidu) – nego se kao živi kamen svjestno i voljno aktivno uziđuje u kuću Božju, Crkvu.
Tako član Zajednice MI – svjestni JA u organiziranom tijelu MI – postaje graditelj, sugraditelj Kraljevstva nebeskog, bitne novosti Isusa Krista. Ta pak izgradnja Kraljevstva nebeskog ne događa se u nekom nedefiniranom čardaku ni na nebu ni na zemlji, nego u Hrvatskoj, u našoj zemaljskoj domovini, a događa se, kako je jedino moguće, kroz stalan rast u vjeri, što znači da je potrebno stalno se držati Isusova poziva na obraćenje u svakodnevnoj gradnji Kraljevstva nebeskog!
Braćo i sestre, sjetimo se početaka Evanđelja, prije oko 2050 godina. Najprije Ivan Krstitelj, pripravljajući put Isusu, poziva na obraćenje ter podjeljuje krštenje vodom na obraćenje i najavljuje onoga koji će narod krstiti Duhom Svetim i ognjem. Nakon toga dolazi Isus i počinje propovijedati: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” Budući da je temelj takvom načinu života upravo obraćenje, nije nimalo slučajno da je Isus – u zgodi kad su mu javili senzacionalnu vijest o pokolju ljudi u Hramu – uputio poziv na obraćenje i to tako da je dva puta naglasio isto dramatično upozorenje: Ako se ne obratite, svi ćete propasti! (v. Lk 13,1-5).
Ako danas realno sagledamo stanje u svijetu, pa i u kršćanskim zemljama, poglavito u Europi, čak je i kršćanski vjernik u napasti da zaključi kako je na zemlji već zavladalo kraljevstvo vražje. Zato se spontano nameće pitanje kako je to moguće ako Isus kaže: “Kraljevstvo je Božje u vama!” Evo npr. u Hrvatskoj je gotovo 90% krštenih, a u javnosti nema “ni k” od kraljevstva Božjega! Jasno, javnost nije objektivno mjerilo, jer nju formiraju i diktiraju pojedinci i organizacije koji se ne vode Evanđeljem, nego mu se i protive.
Upravo to nam je posvijestio papa Sv. Ivan Pavao ‘Dragi’ u svojoj knjizi “Prijeći prag nade”. Kaže da Crkva svakoga dana vodi borbu s duhom ovoga svijeta, i da je na djelu antievangelizacija koja se opire evangelizaciji. Nažalost, toga mnogi kršćani nisu svjestni i zato su podpuno “suobličeni ovomu svijetu”, a to je golema opasnost na koju je upozorio Sv. Pavao (Rim 12,2). I upravo je to razlog zašto nema pozitivnih promjena.
Braćo i sestre, nemojmo se zavaravati, nema pomaka nabolje zato što je i u našemu katoličkom narodu mnoštvo krštenih pogana: mnogi slušaju pogansku glazbu, mnogi se oblače po poganskoj modi, mnogi gledaju (i na televiziji i na pametnom telefonu) poganske programe i sadržaje itd., a istodobno narod ubrzano izumire…!
Zato je i danas potrebno, kao i prije 50 godina, velikim zanosom živjeti temeljnu MI-karizmu: biti živi kamen Božje kuće! Naše današnje slavlje je zahvala za darove Duha Svetoga: za dar potrebnog razlučivanja, mudrosti, jakosti i hrabrosti za javno djelovanje u ondašnjoj neslobodi – a to nam treba i danas! MI zahvaljujemo za dar 50-godišnjeg služenja Bogu-Crkvi-Domovini u medijima, kroz evangelizaciju kulture i evangelizaciju kulturom – a to trebamo činiti i danas! MI je, kao ondašnja novost, u temelju bio avangarda (nažalost, nedovoljno prepoznata i u Crkvi nedovoljno podržana) – ali upravo tako moramo i danas djelovati! MI je onda bio preteča i pokretač domoljubno-karizmatskog pokreta sa državotvornim ciljem – a vidimo koliko je i danas potrebno upravo tako djelovati! MI je prije 50 godina “progledao srcem”, ali je jednakom snagom svoga bića svoj rad temeljio na razumu, upravo po Papinu receptu “fides et ratio” (vjera i razum) – a upravo nam ta komplementarna ravnoteža treba i danas!
Dakle, ni u jednom zemaljskom kraljevstvu nema napredka bez zauzetosti za kraljevstvo nebesko! Kad me dečki u kafiću pitaju: Velečasni, kad će bit bolje?, kažem im: Kad mužkarci prestanu psovati i kad krenu redovito nedjeljom u crkvu! Oni odmah zašute, a neki se dignu i odu! Međutim, početak prave promjene je upravo u obraćenju, osobnom i narodnom. Zato su nam, braćo i sestre, Isusove riječi o pozivu na obraćenje poticaj na ispit savjesti, ali i poziv da se trgnemo iz uspavanosti i uvjerenja kako smo dovoljno obraćeni ili da smo dovoljno napredovali u svetosti…!
Neka se po zagovoru Sv. Josipa, zaštitnika hrvatskoga kraljevstva, u cijelom narodu dogodi novi miovski polet i zanos! Amen.
(Don Anđelko Zdeslav Kaćunko)






