TRIBINA HKZ MI I NAPRETKA POKAZALA JE IZNIMNU VAŽNOST TEME OPROSTA I PREDSTAVILA MIROTVORCA KOJI MOŽE POTAKNUTI SVE NAS NA PUT PRAŠTANJA I POMIRENJA

„Snaga oprosta“ bio je naziv prve ovogodišnje tribine Hrvatskog katoličkog zbora MI u suradnji s Hrvatskim kulturnim društvom Napredak, a koja je održana u ponedjeljak 26. siječnja u Napretkovom kulturnom centru u središtu Zagreba. Gosti tribine, koju je vodio sveučilišni profesor i predsjednik HKZ MI, zajednice koja ove godine obilježava 50. obljetnicu djelovanja, bili su: Marijan Gubina, humanitarac i mirotvorac, žrtva rata, koji je s deset godina preživio 260 dana zatočeništva u Dalju, gdje je prošao torture, glad i ropski rad, a danas svjedoči istinu o Domovinskom ratu i promiče mir, nenasilje, ljubav i vjeru te prof. dr. sc. Mijo Nikić, isusovac, profesor psihologije i teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu te predsjednik Zaklade biskup Josip Lang.

Sva su ratna svjedočanstva o logorima teška, ali priča Marijana Gubine jedna je od najpotresnijih – naglasio je voditelj na početku tribine, dodajući kako je svoju kalvariju opisao u knjizi “260 dana”, prema kojoj je režirana uspješna kazališna predstava, a prošle godine snimljen i film na engleskom jeziku u režiji Jakova Sedlara, koji ruši rekorde gledanosti. Nakon rata i svih traumatičnih iskustava koja je proživio sa svojom obitelji Marijan je postao mirotvorac, koji pronosi istinu o Domovinskom ratu, te se zalaže za mir i opraštanje. Svojim primjerom utječe na razvoj i jačanje međunarodne mreže mira, borbu protiv nenasilja, a njegov rad nagrađen je mnogobrojnim priznanjima. Stoga je upravo na vlastitom primjeru Gubina govorio o vlastitom odrastanju i jačanju u vjeri – od mržnje prema neprijatelju, koji mu je nanio zlo, preko beznađa do nalaženja ljubavi i okretanja Bogu.

„Meni kao desetogodišnjem dječaku ukradeno je djetinjstvo, ukradena je sigurnost, ukradena mi je ljubav; ukrali su mi sigurnost i san. I danas, nakon 35 godina, živim posljedice toga… Ali prošlo vrijeme ne možemo vratiti. Ne možemo ostati u prošlosti i patiti. Možemo utjecati na sadašnjost i budućnost.“ – rekao je Gubina dodajući kako je uspio emocije staviti po strani i život sagledati razumom. Objasnio je zašto je oprostio i zašto još uvijek oprašta: „Svi ljudi imaju neke zajedničke stvari: svi mi želimo biti sretni, želimo biti slobodni. Ne znam postoji li čovjek koji je 100% sretan i koji je 100% slobodan, no znam neke koji nisu uspjeli provesti proces unutarnjeg oslobođenja. Zarobljeni tuđim pogrješkama ili zlodjelima, noseći ljutnju, gorčinu, revolt pa čak i potrebu da se drugima dogodi loše, uništavaju sebe u duhovnom i psihološkom smislu, a posljedica toga je i narušavanje fizičkog zdravlja.“. Svima koji ne misle tako postavio je pitanje – Želite li vječno biti žrtve ili želite vratiti osobnu snagu? Želite li biti slobodni, oslobođeni tereta nepravde koju ste proživjeli? Želite li mir ili nemir u svom životu? „Naime, dokle god osjećate ljutnju, emocionalno ste vezani za osobu koja vas je povrijedila. Oprostom tu vezu siječete i vraćate kontrolu nad vlastitim mirom. Ne dopustite da prošlost i zli ljudi određuju vašu budućnost.“ – zaključio je.

Govorio je i o razlikovanju pomirenja i oprosta. „Pomirenje je proces koji zahtijeva promjenu i trud obje strane. Potrebno je pokazati iskreno žaljenje za negativnim djelima i uložiti trud da žrtva iliti oštećena strana postane svjesna i prihvati dobre namjere druge strane. Oprost je jednostran čin koji činite za sebe. Možete nekome oprostiti radi vlastitog mira, a da pritom ne dopustite toj osobi povratak u svoj život.“ – naglasio je. Dodao je kako je Isus Krist rekao da ljubimo svoje neprijatelje, odnosno da im ne činimo ništa loše i da im pokažemo snagu oprosta. „Nije oprost moja osveta, oprost je moj mir, a nekima stvara veliki nemir. Gradite mir u sebi i mir će biti oko vas.“ – zaključio je Gubina.

Profesor Nikić govorio je o teološkom i psihološkom aspektu praštanja, naglašavajući kako nam je Isus pokazao važnost praštanja, a ono ima i važnu psihološku stranu za boljitak vlastitog zdravlja. „Ne možete kontinuirano piti otrov, a očekivati da netko drugi zbog toga umre!“ – rekao je pater Nikić ističući kako je nekada teško oprostiti, jer su ljudi prvenstveno emocionalna bića, ali se možemo pouzdati u Božju snagu. Govorio je i o tome – je li stav “oprostiti, ali ne zaboraviti” ispravan put ka iscjeljenju ili samo prividna mudrost koja nas drži okovanima u prošlosti, ističući kako nas nitko ne treba siliti da zaboravimo zlo koje nam je nanijeto, ali kad oprostimo promatramo ga potpuno drugim očima, neopterećeno i bez žuči. Pater Nikić je odgovarao i na druga pitanja poput onih možemo li oprostiti ako se drugi ne želi ispričati ili pokajati? Koliko nama osobno štete neoproštene uvrede? Tumačimo li pravilno Isusove riječi u Očenašu o otpuštanju dugova naših kako i mi otpuštamo drugima?

Iznimno posjećena tribina HKZ MI i Napretka pokazala je iznimnu važnost teme oprosta i praštanja, te predstavila mirotvorca koji svojim kredibilitetom i životnom pričom uistinu može potaknuti sve nas na put praštanja i pomirenja.