Katekizam kao svjetionik!

Dosljedno svojemu kršćanskom poslanju, mi ne smijemo šutjeti o cjelovitoj Kristovoj istini, samo radi toga da bismo se dodvoravali neprijateljima Boga i Crkve. Okrenimo, dakle, smjer pa neka se i oni malo “znoje” s istinom o Bogu i čovjeku. Naravno, samo s istinom uz koju je nerazdruživo povezana ljubav!

*****

Mnogo je razloga koji, u ovom vremenu oskudnu optimizmom i poletom, potiču na vraćanje izvorima te razmatranje nad onim dijelovima iz Svetog pisma, koji najviše opominju i bole. Možda je najbolje posvijestiti si upravo riječi Sv. Ivana upućene Crkvi u Laodiceji: “Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta” (Otk 3,15-16). Možemo li se prepoznati u toj opomeni?

Doista, nema suvislijeg pitanja s kojim se mora suočiti golema većina Hrvata (statistike kažu da je gotovo 90% katolika), ali i cijela zapadna civilizacija koja se diči svojim napretkom, a odnjegovana je i odnjihana na kreativnosti evanđeoskih i kršćanskih vrednota. Jer, unatoč takvim korijenima, na djelu je nijekanje i zatajivanje te činjenice. “Ne znam toga čovjeka” (Mt 26,72), kao da ponovno odzvanja (nekoć kršćanskim) svijetom. Vrednotama, koje su izrasle iz srca kršćanske, Kristove poruke, kao što su: dostojanstvo osobe, sloboda i jednakost, ljudska prava, socijalna pravda i dr., udahnjuje se novi revolucionarni toksin “humanizma”, s ciljem da se zaniječe Istina i sve najvrjednije što imamo odvoji od božanskog izvora, Isusa Krista. Stvara se drugi sustav vrijednosti, a odbacuje Deset Božjih zapovijedi. Brojni duhovni surogati i novodobne zablude unose nered te usprkos silnom napretku i inteligenciji, rađaju nemirom, nasiljem, prevarom i korupcijom.

U takvim okolnostima aktualizira se zadaća naše Crkve da ovom naraštaju novom i pojačanom akcijom posvijesti tko je, što je i kamo ide; da i “zvijezde” u vlastitim redovima upita za njihovo duhovno zdravlje; da pozove na ispit savjesti i one koji, poput karikaturalnog humorističkog priloga jednog dnevnog lista, šest dana javno žive nekršćanski, a nedjeljom redovito dolaze na svetu Misu (bez obzira na to koliki dar “spuštaju u škrabicu!).

Pojačana je potreba da se vratimo “prvim lekcijama” iz Katekizma te o osnovnim vječnim istinama sve počnemo učiti iz početka. izostanak sustavne elementarne katehizacije pridonio je tome da katolička većina na svašta nekritički pristaje – što je najočitije, primjerice, u politici gdje izabire krive političke vođe, pa poput slijepca, kako Biblija kaže, “za njima leti i srče obilne vode” (Ps 73,10) – jer se, nepoučena, lako dade zavesti. Valja dakle razmisliti i izučavati Temeljne istine kršćanske vjere. Stalno i uporno učiti Katekizam Katoličke Crkve. To bi sigurno pomoglo da se ljudima otvore materijalizirane i politizirane oči, da počnu konačno shvaćati važnost razlikovanja duhova te da se učvrste 14-stoljetni temelji i ublaže posljedice eksperimenata (na običnom puku), s različitim upitnim teološkim inovacijama. Samo poznatom evanđeoskom jasnoćom, koju svijetu donosi kršćanska vjera i Katolička crkva, može se (iz)liječiti depresija s kojom se suočava i muči ovaj svijet.

Na početku trećeg tisućljeća dobili smo, osobito preko pape Benedikta XVI. poticaj za ustrajna nastojanja i borbu protiv relativizma i skepticizma u Crkvi. Evanđeoska istina je za ljude koji teže sačuvati ponizno i čisto srce, čistu savjest i dobre živce. Ohrabreni smo i najnovijim konkretnim i životnim smjernicama pape Franje, da naš život bude navještaj Radosne vijesti.

Odvažimo se govoriti i o vječnim istinama, o ljubavi prema Bogu i bližnjemu, ali i o vječnoj kazni i ognju paklenome. Ali, inteligentno i nenametljivo, “blago i s poštovanjem”, upravo kako nas Sv. Petar potiče, “da oni koji ozloglašuju naš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što nas potvaraju” (usp. 1 Pt 3,15-16). Na koncu, dosljedno svojemu kršćanskom poslanju, mi niti ne smijemo šutjeti o cjelovitoj Kristovoj istini, samo radi toga da bismo se dodvoravali neprijateljima Boga i Crkve. Okrenimo, dakle, smjer pa neka se i oni malo “znoje” s istinom o Bogu i čovjeku. Naravno, samo s istinom uz koju je nerazdruživo povezana ljubav! (L)