Što se to događa na Sinodi u Rimu?

Rijetki su tekstovi, a još rjeđi istupi naših biskupa, koji bi narodu trebali ukratko pojasniti što se to događa u Rimu, kakva je to sinoda i što se njome želi postići. Kruže afirmativne tvrdnje, uglavnom, u civilnom tisku, ali nazire se i velika zabrinutost katoličke javnosti. Krenuli smo i pokušali o tome malo više saznati:

Jedan sveučilišni profesor, inače poslovično “blagoglagoljiv” i dobar poznavatelj vatikanskih (ne)prilika ,nam je na molbu  da razbistri našu vjerničku zbunjenost, kratko odbrusio: „Ne bih se štel mešati u tu zmešariju, a još joj se ne vidi kraja. Predviđa se dokument prije Božića. Kakva će tek tada nastati zbunjenost?!“

Koja utjeha i pojašnjenje!?

Istodobno jedan drugi profesor emeritus, otprilike ovako nam protumači zbivanja u Rimu i sinodi o Amazoniji:

„Zbunjujuće se doima sve to miješanje pojmova i ponašanja oko sinode ‘Amazonia’, još gore ono s njemačkom sinodom: u prvom slučaju opasnost je od tanke teologije religija, u drugom o neopelagijanizmu ili tome slično.

U svemu tome sekularni mediji, dakako, podržavaju ili čak potiču na ‘oslobađanje’ od izvora kršćanstva i nauka Crkve. Opasnosti su velike, ali i nisu posve nove. Povijest kršćanstva znade za brojna skretanja u ‘lijevo’ i u ‘desno’, sve tamo od otačkih vremena, preko srednjovjekovnih pauperističkih – nerijetko dualističkih – pokreta, do novovjekih sukoba između znanosti i vjere, pa ovih svakojakih našeg vremena. 

Ne dvojim da će Duh Gospodnji voditi prema jednoj jedinoj Istini, prema Kristu i njegovu evanđelju. Na takvu Putu – kroz povijest Crkve – našli su se veliki obnovitelji, ne nužno hijerarhijski, u svakom slučaju proročki i sveti. Pomišljam na glasnike takvog Puta kroz povijest, među kojima i na hrabre svete žene koje se nisu ustručavale upozoriti i pape . Takvi su bili zamjenski ‘kormilari’ Crkve. Neka nam ih Duh Sveti  podari. Uz njih, svakako, moraju stajati i sveti teolozi, jer je nužna jasnoća u nauku kršćanstva i Crkve. Prava je milost da je jedan takav upravo J. Ratzinger, a djelo je Providnosti da je  bio papa, pa je kao takav mogao ponuditi Crkvi interpretaciju nauka vjere kompetentno i u isti mah vjernički uvjerljivo, baš na sveti način. On je velika milost za naše vrijeme i siguran sam da je postao orijentir za hod Crkve. Bez dvojbe, na njega će se pozivati mnogi koji iskreno žele život Crkve.“

Evo, za početak, barem nešto… (L)