ZAŠTO NE SNIMAMO FILMOVE O NACIONALNIM JUNACIMA?

Nažalost, svako naše dijete više znade o Winnetouu, kralju Arthuru i vitezovima okruglog stola, o Drakuli, Tarzanu, kojekakvim indijanskim poglavicama i gusarima nego o našim junacima i znamenitim ljudima. A hrvatska povijest puna je imena o kojima se mogu snimati izvanredni filmovi i serije.

*******

Svako naše dijete od malih nogu više znade o Winnetouu, kralju Arthuru i vitezovima okruglog stola, o Drakuli, Tarzanu, kojekakvim indijanskim poglavicama i američkim generalima, o D’Artagnanu, engleskim admiralima i gusarima nego o našim junacima i znamenitim ljudima. A hrvatska povijest puna je imena o kojima se mogu snimati izvanredni filmovi i serije. Imamo naše knezove poput Domagoja ili kraljeve poput Tomislava i Tvrtka, zatim Katarinu Kosaču, posljednu bosansku kraljicu, izvanredna životopisa. Imamo bana Berislavića, Nikolu Šubića Zrinskog, Nikolu Jurišića, Petra Kružića, Tomu Erdödya, bana Karlovića, Petra Zrinskog i njegovu Katarinu te Frana Frankopana, Vuka Mandušića, pa onda popa Marka Mesića, fra Luku Ibrišimovića, Milu Gojsalićevu, tu hrvatsku Juditu, Svetozara Boroevića… Kakve biografije! A gdje su Augustin Kažotić, Juraj Ratkaj, Kašić, Križanić, Gaj, Pavlinović, Mažuranić, Starčević, braća Radići, Holjevac i ostali, gdje kipari poput Meštrovića, slikari poput Klovića, glazbenici poput Matačića… !? Imamo i braću Seljan, Ivu Visina, Dragutina Lehrmana i tolike druge. Uostalom, imamo i nešto književnih predložaka: tu su Nehajevljevi “Vuci”, Kumičićeva “Urota”, Šenoina “Kletva”, brojne obrade sigetske bitke… Osim tih djela, Budakova saga “Ognjište” i Kožutićkina “S naših njiva” izvrsni su predlošci za serijske scenarije. A to su samo imena izbačena na prvu ruku! Prema njima legende poput Winnetouove mačji su kašalj. No zašto ne bi u obzir došli i Tuđman i Domovinski rat!? Sramota je da nijednog filma nemamo o toj temi, o Vukovaru, o Lipiku i Pakracu, o Dubrovniku, Gospiću… Srbi i Bosanci snimili su više ratnih filmova, a mi? Ono što imamo govori o hrvatskim vojnicima kao o dokoličarima, pijancima, psihopatima i sl. Što dakle rade naši scenaristi, redatelji, dramatici, književnici? U nas uopće vlada neki umjetni odijum prema povijesti i povijesnim temama. No pokušajte dovesti u pitanje koju legendarnu inozemnu veličinu, recimo Francuzima, Rusima, Talijanima, pa će te vidjeti što će vam se dogoditi. Kad Amerikanci snime film u kojima slave svoje junake iz građanskog ili kojeg svjetskog rata, onda se tomu nitko ne smije i ne proglašava naivnim crno-bijelim junačenjem. A mi smo imali povijest (i junake) kad su koze pasle po Manhattannu, reko bi šime Đodan. No kad se kod nas snimi kakav “četverored”, eto pametnjakovića koji ismjehuju djelo s ozbiljnom povijesnom temom i ubijaju naciju u pojam svojom bezosjećajnošću i sarkazmom. Nitko razuman nije dakako da se naša javnost upoznaje s junacima iz drugih naroda, ali zapostavljati vlastite veličine na račun tuđih…? Pa ima valjda u nas Hrvata i srca i pameti da se brinemo o vlastitoj baštini i da prodičimo svoje znamenite ljude. Scenaristi i pisci, pero u ruke, a ministarstvo kulture neka raspiše natječaj svake godine za jedan film povijesne tematike. Već za deset godina imat ćemo respektabilnu povijesnu kinoteku! ®