CARLO ACUTIS: MILENIJSKI SVETAC KOJI JE PREMOSTIO VJERU I TEHNOLOGIJU

Piše: mr. sc. Krešimir Cerovac

Tehnologija i svetost, iako na prvi pogled mogu izgledati kao dva suprotstavljena pojma, mogu se itekako nadopunjavati i međusobno obogaćivati. Carlo Acutis je savršen primjer kako se moderna tehnologija može koristiti za postizanje svetosti i širenje evanđeoske poruke. Ponekad najneobičnije okolnosti rađaju najnevjerojatnije ljude, uključujući i one koji postižu svetost. Priča o mladom Carlu Acutisu osvaja srca i divljenje mladih i starih diljem svijeta, a nedavna vijest da će se ovaj mladi milenijalac uskoro pridružiti redovima kanoniziranih svetaca nije ništa drugo nego čudo.

Carlo Acutis, poznat kao „cyber apostol Euharistije”, rođen je 3. svibnja 1991. od talijanskih roditelja u Londonu, a nedugo nakon njegova rođenja obitelj se preselila u Milano. Bio je iznimno pobožan i posvećen štovanju Majke Božje. Redovito je molio krunicu i sudjelovao na svetoj misi primajući sakrament svete pričesti. Bio je zaljubljenik u računala i internet, te je svoju ljubav prema Presvetom Oltarskom Sakramentu spojio s izradom opsežne mrežne stranice na kojoj je dokumentirao sva svjetska euharistijska čuda. Organizirao je i izložbu euharistijskih čuda, koja je obišla sve kontinente. U pregled „Euharistijska čuda diljem svijeta“ uvrstio je i Ludbreg s naznakom „Hrvatska – 1411. godina“, popraćeno s dva ilustrirana informativna priloga.

Rani život i duhovno buđenje Carla Acutisa dokaz su transformativne moći vjere i dubokog utjecaja koji pojedinac može imati na živote drugih. Njegovo nepokolebljivo opredjeljenje za Boga i njegova strastvena odanost Euharistiji ne samo da su obogatili njegovo vlastito duhovno putovanje, već su također postali katalizatorom šireg religioznog preporoda unutar njegove obitelji i zajednice. Unatoč svojoj bolesti, hrabro se suočavao s leukemijom i bio pun života, spremno pomažući drugima. Carlo Acutis preminuo je 2006. u Monzi u dobi od 15 godina, a njegova svetost i predanost Euharistiji ostavili su dubok trag u srcima mnogih vjernika diljem svijeta.

„Biti uvijek u Isusovoj blizini, to je moj životni plan”, često je govorio mladi Carlo, a tako je i živio. „Euharistija je moj autoput do neba!“ govorio bi. I, „Ako stanemo pred sunce, pocrnjet ćemo, ali kad stanemo pred Isusa u Euharistiji, postajemo sveci.” Ljubio je Euharistiju i molio roditelje da ga vode na hodočašća – na mjesta svetaca, na mjesta euharistijskih čuda. Izražavao je zabrinutost zbog ljudi, koji se udaljavaju od Crkve i sakramenata, te želio da shvate da „što više primaju Euharistiju, to više postaju slični Isusu, omogućavajući da i na ovoj zemlji iskuse djelić Neba.”

Bio je tinejdžer, koji je volio Pokemone i PlayStation. „Volio je nogomet, volio je košarku, volio je životinje, volio je igrati računalne igrice. Unatoč svojoj predanosti molitvi i Eeuharistiji, Carlo je također uživao u igranju videoigara, pokazujući uravnotežen pristup životu. Svoje je igranje ograničio na najviše dva sata tjedno, pokazujući disciplinu i umjerenost u svojim slobodnim aktivnostima. Mnogi prijatelji su ga jako voljeli jer se uvijek šalio, snimao filmove”, prisjeća se danas njegova majka Antonija i dodaje: „Ali u središtu njegova života bio je Isus; svakodnevno se susretao s Isusom kroz svetu misu, euharistijsko klanjanje i svetu krunicu. To je bilo svojstveno Carlu. A kad otvoriš vrata svoga srca Bogu tvoj običan život postaje neobičan.”

Papa Franjo je predstavio Carla Acutisa kao primjer mladima u svojoj postsinodalnoj apostolskoj pobudnici za mlade, „Christus Vivit“. Napisao je da je Carlo pružio model kako mladi mogu koristiti internet i tehnologiju za širenje Evanđelja. „Istina je da vas digitalni svijet može izložiti riziku samozaokupljenosti, izolacije i praznog zadovoljstva. Ali ne zaboravite da i tamo ima mladih ljudi koji pokazuju kreativnost, pa čak i genijalnost. Tako je bilo i s Carlom Acutisom”.

Kad je u dobi od 15 godina Carlu dijagnosticiran neizlječivi oblik leukemije, iznio je svoju patnju za druge koji se nose s bolešću i rekao: „Nudim svu patnju koju ću morati trpjeti za Gospodina, papu Benedikta XVI. i Crkvu.“ Carlov pristup njegovoj bolesti ostavio je trajnu ostavštinu. Njegova sposobnost da pronađe svrhu i ponudi svoju patnju za veću svrhu duboko odjekuje kod onih koji se suočavaju sa svojim izazovima. Ona pruža model kako integrirati vjeru u svaki aspekt života, uključujući i najteže trenutke. Način na koji je Carlo prigrlio svoju bolest s povjerenjem u Božji plan potiče druge da vide svoje vlastite patnje kroz leću nade i duhovnog rasta. Umro je 12. listopada 2006. godine. Na njegov zahtjev pokopan je u Asizu zbog ljubavi prema svetom Franji. Njegova grobnica vrlo brzo postala je mjesto hodočašća.

Prvo čudo koje se pripisuje Carlovu zagovoru odobrio je papa Franjo u veljači 2020. Radi se o slučaju mladog brazilskog dječaka, koji je potpuno izliječen od rijetke urođene bolesti gušterače. U listopadu iste godine, Carlo je proglašen blaženim tijekom mise u Bazilici svetog Franje u Asizu.

Drugo čudo, koje sad otvara put Carlovoj kanonizaciji, odobrio je papa Franjo 23. svibnja ove godine nakon sastanka s kardinalom Marcellom Semerarom, prefektom Dikasterija za kauze svetaca. Papa Franjo prepoznao je čudesno ozdravljenje Valerije Valverde, mlade Kostarikanke koja živi u Firenci, a koja je, padom s bicikla, pretrpjela tešku ozljedu glave. Doktori su joj davali male šanse za preživljavanje. Njezina majka posjetila je Carlov grob u Asizu i molila se za njegov zagovor. Istog dana kada je njezina majka posjetila Carlov grob, Valerija je povratila sposobnost samostalnog disanja, a sljedećeg dana liječnici su zabilježili oporavak pokretljivosti gornjih udova i djelomičnog govora. Deset dana kasnije skeniranje je pokazalo da je krvarenje nestalo i Valeria je premještena na rehabilitacijsku terapiju. Majka i kći su ponovno hodočastile 2. rujna kako bi zahvalile blaženom Carlu na njegovom zagovoru.

Crkva priznaje da se svetost nalazi u svakodnevici. Ona nije isključivo rezervirana za samostanske časne sestre ili udaljene redovnike koji se mole negdje na planinama. Carlo Acutis suočio se s iskušenjima današnjeg svijeta i pobijedio – jednostavno zato što je živio u Božjoj prisutnosti svaki dan. To je ono čemu bi svi trebali težiti.

Njegova poruka o važnosti redovitog primanja sakramenata, posebno Euharistije, podsjeća da je Kraljevstvo Božje prisutno u svakodnevnom životu i da sakramenti hrane i jačaju put prema svetosti. Carlo je svojim primjerom pokazao kako svatko od može biti svjetlo i sol ovome svijetu, šireći Božju ljubav i milosrđe među ljudima koje susreće. Život i djelo Carla Acutisa inspiracija su i izazov za svakog vjernika da preispita svoj odnos prema vjeri, tehnologiji, društvenom angažmanu i svetosti u svakodnevnom životu.