M. D. O’BRIEN: VELIKI RAT VODI SE NA BOJNOM POLJU KULTURE

Veliki kozmički rat vodi se na bojnom polju kulture, jer ona je sveubuhvatnija više nego zamišljamo. Kroz kulturu učimo tko smo i što smo, naravno uz katehezu i teologiju. Pri tome ne mislim samo na umjetnička djela i slike koje vise po muzejima, nego napominjem da je kultura svaki jezik koji mi ljudi posedujemo da bismo međusobno komunicirali. Ako je u Babilonu pobrkan naš zajednički jezik, opet imamo šansu kroz umjetnost progovoriti jedni drugima, jer umjetnost tu priskače i pomaže gradnji veza između naroda. Tako duša može progovoriti duši, a srce srcu. Istinska kultura je najdublje povezana s ljubavlju koja stanuje u dubini svakog od nas. Sv. Maksimilijan Kolbe je između ostalog napisao: «Samo ljubav stvara!». U tih nekoliko riječi krije se čitav jedan svijet. Stvarati predmnijeva imati nade u život, jer to je čin vjere u jednu konačnu dobrotu života unatoč neumitnim udarcima koje moramo primiti. Ako želimo stvoriti vitalnu katoličku kulturu moramo naučiti bez straha gledati u križ i vjerovati u pobjedu svjetla nad tamom, jer na tom mjestu na kojem nam se čini posvemašnja tama zapravo se krije pobjeda nad tamom. Na tom mjestu jednog posvemašnjeg siromaštva izlijevaju se po Kristovim ranama bogatstva za čitavo čovječanstvo. To su stvarnosti o kojima valja jače razmišljati.

Svatko od nas se treba okrenuti križu i moliti milosti koje će nam Bog onda u obilju darovati. Stvaranje vitalne katoličke kulture ima visoku cijenu i traži našu molitvu i žrtvu. Duh Sveti je mnogim mladima podijelio velike talente, jer on neprestano izlijeva svoju milost posred ove kulture smrti. On je ljubav i ne želi narušiti našu slobodu, jer ljubav ne sili, ljubav uvijek predstavlja poziv i davanje sebe. Kroz to nam se Bog daruje. To je uvijek jedno sustvaranje, bilo umjetničkog djela ili novog života unutar obitelji. To je uvijek slobodna i iskrena suradnja.

Moramo biti iznimno budni i ako si smijem dopustiti malo fanatizma, onda smatram da je jedna od najzlokobnijih stvari u našem vremenu udaljavanje autentične kulture iz života ljudi i njezina zamjena umjetnom kulturom materijalizma i konzumizma koja godi našim osjetilima. Ponekad se i u toj domeni nađe pojedino umjetničko djelo, ali većinom ta nova kultura materijalizma i konzumizma koja se širi putem medija vrši jednu veliku uvredu ljudskom dostojanstvu. Mi smo na to već naučili i postali adaptirani jer nam se preko medija svakodnevno servira, a zapakirana je u vrlo privlačnu ambalažu. Ona je vrlo slatka našim osjetilima, ali dugoročno gledano ona je vrlo gorka i pogubna za naš identitet. Isto vrijedi i za dijalektički i konzumetski materijalizam. Bez obzira bio agresivan ili sladak on je opasnost, jer time se ljudska osoba stavlja na razinu pukog objekta i predmeta. Ljudi-predmeti samo konzumiraju ili bivaju konzumirani. To je jedna duboka uvreda čovjeku, ali i našem Stvoritelju.

Zato najprije moramo dijagnosticirati stanje i utvrditi na koji smo način zatrovani. Stalno se moramo pitati što to među nama ubija ljubav? Moramo ispitivati svoju dušu i savjest razlučujuću što nam to iz svijeta koristi, a što šteti duši?

Ovo su ozbiljna pitanja i riječi. Ipak, nadam se da ćete se sa mnom složiti, ovo su teška vremena i ne smijemo se bojati biti ozbiljni.