WALKER PERCY :ODGOVOR NA PITANJA KOJA ME NIKAD NISU PITALI!
Walker Percy (1916.-1990.) , književnik je s američkog Juga, koji poznat je po svojim filozofskim romanima čija se radnja odvija u gradu New Orleansu i njegovoj okolici, u američkoj državi Louisiani. Prvi među njima, „The Moviegoer“ („Ljubitelj filmova“), osvojio je Državnu nagradu za najbolji roman godine 1962. Svoju je književnu djelatnost posvetio istraživanju “izmještenosti čovjeka suvremenog doba.” Njegova su djela jedinstvena kombinacija egzistencijalističkog preispitivanja, tipično južnjačke osjećajnosti i duboke katoličke vjere. U njih se ubrajaju: spomenuti „The Moviegoer“, „Lost in the Cosmos: The Last Self-Help Book“ /“Izgubljen u svemiru: posljednja knjiga za samopomoć“/, „Signposts in a Strange Land“ /“Putokazi u nepoznatoj zemlji“/, „The Second Coming: A Novel“ /“Drugi Kristov dolazak – roman“/, „The Thanatos Syndrome“ /“Sindrom Tanatosa“/ te „Love in the Ruins: A Novel“ /“Ljubav u ruševinama – roman“/. Za života je dao mnoštvo intervju, a onda sam sebi postavio nekoliko „pitanja koja me nikada nisu pitali, pa sam ih ja postavio sâm sebi“.
************************
Pitanje: Kakvim biste se katolikom ocijenili?
Odgovor: Lošim.
P: Smatrate li se strogo pravovjernim katolikom ili pak katolikom otvorena i slobodna uma?
O: Ne znam što bi to značilo… Mislite li, vjerujem li u dogmu što je Katolička Crkva propovijeda?
P: Da.
O: Da. Vjerujem!
P: Kako je moguće danas na taj način vjerovati?
O: A, što to drugo preostaje?
P: Kako to mislite, što drugo preostaje? Preostaju humanizam, ateizam, agnosticizam, marksizam, okultizam itd.
O: Upravo sam na sve to pri prošlom odgovoru i mislio.
P: Ne razumijem. Biste li isključili – primjerice – znanstveni humanizam kao razumnu i časnu alternativu?
O: Bih.
P: Zašto?
O: Znanstveni humanizam nije dovoljno dobar.
P: Zbog čega?
O: Ovaj je život odveć težak i odveć neobičan da bi čovjek, došavši do njegova kraja, na pitanje: „Što mislite o svemu tome?“ mogao odgovoriti: “To je znanstveni humanizam.” To jednostavno nije dovoljno. Preslab je to i tanak odgovor. Život je tajna, a ljubav ushit! Stoga smatram neprijepornim da se ne smijemo zadovoljiti ničim što nije beskonačna tajna i beskonačan ushit, a to je Bog. Štoviše, ustrajavam na tome! Odbijam zadovoljiti se ičim manjim. Ne vidim zbog čega bi se itko trebao zadovoljiti ičim manjim od onoga što je učinio Jakov, zgrabivši Boga i odbivši pustiti ga dok mu se nije očitovao i blagoslovio ga.
P: Zgrabio ga?
O: Tako stoji u Bibliji.
P: Ali, nije li Katolička crkva danas u teškome stanju, razdijeljena, obezvrijeđene liturgije i sa sve manje zvanjâ?
O: Jest. Upravo je to znak njezina božanskog podrijetla. To potvrđuje činjenica što svako toliko uspije prebroditi neku katastrofu.
P: Uopće se ne ponašate, niti pak govorite poput kršćanina. Ne bi li kršćani trebali ljubiti jedni druge i činiti dobra djela?
O: Da, naravno!
P: Ali čini se kako Vi ne ljubite odveć svoje bližnje, niti činite previše dobrih djela?
O: Istina je. Već godinama nisam učinio nikakvo dobro djelo.
P: Naprotiv, da budem iskren, čini mi se kako imate razmjerno negativan stav, da ste hladnokrvni, umišljeni, cinični, sebični i općenito su Vam draže ljepote ovoga svijeta od Boga?
O: Tako je.
P: Čini se čak kako donekle uživate u katastrofama dvadesetog stoljeća i da ste više usmjereni ka neizbježnosti smaka svijeta negoli ka svjetskom miru, za kojim inače teže sve religije?
O: Istina je.
P: Ne volite previše niti svoju braću kršćane, dok ima jako puno onih koje otvoreno ne volite, kao što su pripadnici Ku Klux Klana, sjevernjaci, južnjaci, feministkinje, protu-feministkinje, homoseksualci, protivnici homoseksualaca, republikanci, demokrati, hipiji, kao i oni koji se hipijima protive, te starci.
O: Tako je – iako, uzeti pojedinačno, zapravo su veoma nalik meni – što znači da su grešnici, pa se sasvim lijepo slažemo.
P: Čak i s pripadnicima Ku Klux Klana?
O: Naravno.
P: Kako onda objašnjavate svoju vjeru?
O: Kao čisti dar Božji.
P: Zbog čega bi Vam Bog dao takav dar, kada postoje drugi koji ga više zaslužuju, jer služe svojim bližnjima?
O: Ne znam. Čudnovati su putovi Božji…
P: Ali, ne bi li vjera trebala na neki način biti povezana s istinom, s činjenicama?
O: Da, naravno. Upravo me to i privuklo: odvažna tvrdnja kršćanstva kako je istinito, što bi podrazumijevalo kako su ostale religije manje-više neistinite.
P: Vjerujete li da je tako?
O: Naravno.
Walker Percy (catholiceducation.org)