INSTANBULSKA KONVENCIJA – VEĆ ZABORAVLJENA?!

Prenosimo -Iz razgovora za Naša ognjista (Drago Krpina)

Riječ je o dobro smišljenoj podvali za koju je iskorišten jedan plemeniti cilj: sprječavanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Oni koji su ovu podvalu osmislili računali su s tim da se nitko razuman neće usprotiviti nakani da se ulože dodatni napori u svrhu zaštite žena od nasilja i nasilja obitelji.

O sadržaju te podvale već je mnogo rečeno. Ukratko, riječ je o pokušaju zahvata u temeljno shvaćanje čovjekove naravi koja se u svojoj egzistenciji i ostvaruje u obličju muškarca i obličju žene. Umjesto spola kao biološke datosti, ponuđen je pojam roda kojim se označava spolno (rodno) obilježje ljudske osobe koje nije dano rođenjem već je rezultat osobnog izbora ili „društvenog konstrukta“ kao što je to rečeno u dokumentu.

Iako nisam zagovornik da se sve i svašta brzopleto tumači kao rezultat raznih zavjera i urota, ali je u ovom slučaju riječ o još jednoj kockici u mozaiku napora koji ulažu zagovaratelji takozvanog novog svjetskog poretka a sve u svrhu preoblikovanja čovjeka i čovječanstva prema njihovim bezbožnim zamislima. Naravno, ulogu Boga, uz pomoć svoje ekonomske moći i utjecaja, zauzeli bi oni sami.

U konačnici, riječ je o jednom podmuklom puzajućem procesu uspostave jednog novog, dosad neviđenog oblika totalitarizma, kojeg je Papa Franjo nazvao „idejnom kolonizacijom“. Najveća smetnja bržem napredovanju te „idejne kolonizacije“ jesu kršćanski brak i obitelj koji se temelje na zajedništvu muškarca i žene kakvi su stvoreni prema praiskonskom Božjem naumu.

Hrvatska javnost ostala je uskraćena za odgovor na pitanje zašto su Vlada i Sabor odjednom, s neviđenom žurbom, uz sve moguće pritiske pa i ucjene, morali potvrditi taj dokument čije posljedice će, za hrvatsko društvo, nedvojbeno biti štetne i dalekosežne. Predsjedništvo stranke je u ovom slučaju, po mom najdubljem uvjerenju, nedvojbeno prekršilo statutarne odredbe, ali i čast vlastitoga naroda, vlastite vjere i kulture.

Ujedno, dogodio se presedan u svjetskim okvirima, a taj je da oporba, nakon glasovanja, plješće vlasti. Ovdje tzv. hrvatska ljevica – državotvornoj desnici, komunisti – Tuđmanovim hadezeovcima, a koji istog trenutka nakon glasovanja spuštaju pogled prema podu i jadno šute – srame se vlastite odluke. Nije to časno sudionicima, ni jasno našem dobrom i časnom narodu. To je političko kazalište apsurda i neviđene sramote.