Blaženi Julijan iz Bala (Bale, oko 1300. – Bale, 1349.)

Franjevac, koji se odlikovao kreposnim i svetim životom. U mladosti stupa u franjevački red, gdje je nakon studija teologije zaređen za svećenika. Iako je živio u raznim samostanima na području Istre, najviše vremena proveo je u samostanu Sv. Mihovila nedaleko od Bala, koji je vjerojatno sam osnovao 1340. Propovijedao je i dijelio sakramente po istarskim selima i gradovima, a poznat je kao čovjek koji je donosio mir zavađenima. Kao navjestitelj Božje riječi širio je geslo franjevačkog reda Mir i dobro! te je stoga u umjetnosti prikazivan s knjigom i križem u ruci. Odmah nakon smrti vjernici su ga štovali kao sveca te su ga građani Bala izabrali za svoga zaštitnika, kojeg su počeli slaviti tri puta godišnje. Pokopan je u crkvi Sv. Mihovila, a kad su franjevci napustili Bale u 16. stoljeću, njegovi su posmrtni ostaci preneseni u župnu crkvu u Balama. Sveta stolica je potvrdila njegovo štovanje 1910. godine, dekretom u kojem navodi da je “bio krjepostan u riječi i djelu, raspaljen božanskom ljubavlju, pun revnosti u spašavanju duša, obilazio u svetoj službi istarska sela i gradove šireći i unoseći mir i slogu među posvađane građane”. Crkva u Balama, u kojoj počiva, sagrađena je 1882. i prema natpisu urezanom u kamenu posvećena je pohođenju Blažene Djevice Marije i Blaženom Julijanu.