MLADI INTELEKTUALAC, PROFESOR, KNJIŽEVNIK I SVETAC

Blaženi Ivan Merz (Banja Luka, 1896. – Zagreb, 1928.)

Katolički intelektualac i „istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja“, kako ga je opisao papa Ivan Pavao II. tijekom posjeta Hrvatskoj 1994. U svome kratkom životu osposobio se za četiri zvanja: profesor, književnik, časnik, a posjedovao je znanje i vrline koje se traže za svećenika. Postao je poznat po svomu apostolskom djelovanju među hrvatskom mladeži, prvo u Hrvatskome katoličkom omladinskom savezu, a potom u Hrvatskome orlovskom savezu. Orlovska organizacija imala je za cilj odgoj mladeži u vjerskom, intelektualnom, moralnom i tjelesnom pogledu. Bili su popularni u javnosti po svojim gimnastičkim aktivnostima s priredbama, sletovima i velikim manifestacijama. Zahvaljujući Ivanovim nastojanjima ta je organizacija poprimala snažnu vjersko-kulturnu dimenziju. Služio se s deset jezika i bio je vrstan intelektualac tog doba. Kao sin jedinac, najprije odlazi u časničku školu u Bečko Novo Mjesto te studij prava u Beču, međutim nakon strahota Prvog svjetskog rata, koji je proveo na talijanskoj fronti, preispituje svrhovitost svoga života, odustaje od vojne karijere i u Beču upisuje studij književnosti. U jesen 1920. studij književnosti nastavlja na glasovitoj Sorbonni, gdje priprema i svoju doktorsku disertaciju »Utjecaj bogoslužja na francuske pisce od Chateaubrianda do danas«, kojom je na Sveučilištu u Zagrebu stekao titulu doktora filozofije. Iz Pariza piše majci: „Katolička vjera je moje životno zvanje i to mora biti svakom čovjeku bez iznimke“.  Kao profesor francuskog i njemačkog jezika radio je u zagrebačkoj Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Svoj život je posvetio Isusu Kristu, svakodnevno sudjelujući na svetoj misi i posvećujući se odgoju hrvatske mladeži. Iako laik, u Hrvatskoj je smatran „stupom Crkve”. Bio je potpuno predan Crkvi i papi, blizak ljudima kojima je iskazivao kršćansku ljubav te prvi vjernik laik Crkve u Hrvata, koji je uzdignut na čast oltara. Nakon teške upale usne šupljine, svjestan je da će umrijeti mlad, ali na samrti svoj život mirno prikazuje kao žrtvu Bogu za hrvatsku mladež. Koliko je ova žrtva bila Bogu ugodna pokazale su godine koje su slijedile: tisućama mladih postao je uzor i ideal kršćanskog života. Njegovo ime značilo je program života i rada brojnim mladim kršćanima. 1930. na njegovu grobu na zagrebačkom Mirogoju, dogodilo se čudesno ozdravljenje, pa je 1958. pokrenut postupak za njegovo proglašenje blaženim. Posmrtni ostaci su mu preneseni 1977. u baziliku Srca Isusova u Zagrebu, a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 22. lipnja 2003. u Banja Luci.

Pripremio: Prof. dr. Božo Skoko