MI I IDENTITET: TAKO U HRVATSKOJ PROĐOŠE VELIKANI KOJI SU ZA NJU I GLAVU DALI!

Snuje li Hrvatska budućnost – ili snije?

Navršila se, 30. travnja ove godine, 350. obljetnica smaknuća Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana. A kao da nije. Nacionalne dalekovidnice u informativnim emisijama „ni mukajet“, tako, čast iznimkama, ni drugi mediji, ni Hrvatski sabor, ni političari… A bio je jubilej, visok jubilej. Opoštenila se Matica hrvatska izdanjem knjige stihova posvećenih dvojici velikana, no i o tome ni riječi, te Večernjak prigodnim prilogom, možda još tkogod…, no svakako premalo za tako važan i visok jubilej, da bi, primjerice, samo pet dana poslije slikar Edo Murtić u povodu 100. obljetnice rođenja u središnjem dnevniku HTV-a dobio pristojnu minutažu. Neka je, ali je žalosno što Zrinski i Frankopan nisu dobili ni sekundu.

Tako u Hrvatskoj prođoše velikani koji su za nju i glavu dali. Nedavno se pak pojavilo na srpskoj stranici Wikipedije da je „Bartolomej Georgijević“ „srpski istoričar“ (neobično je što nije nazvan Vartolomejem, da bude „uvjerljivije“). Nakon što su nam uzeli Gundulića, Boškovića i Držića, dok s Teslom manipuliraju, neki srpski krugovi očito i dalje, sustavno (i) bezobrazno i bezobzirno,  nastavljaju krasti hrvatske velikane ne bi li popunili tristoljetnu rupu u svojoj kulturnoj „istoriji“, razlozi kojoj su poznati, mogu možda biti i opravdani, ali je krađa hrvatskih velikana neopravdana.

Ta dva događaja naizgled nemaju nikakve veze. A ipak imaju! Imaju utoliko što pokazuju nemoć, nevoljkost,  možda i neznanje nositelja hrvatske kulturne i medijske politike u „institucijama“ da se bave onim čime se institucije trebaju baviti – činjenicama koje afirmiraju, promiču i brane hrvatski kulturni, time i nacionalni identitet. Oba spomenuta slučaja vezana su za možda najteže razdoblje hrvatske povijesti, a ljudi o kojima je riječ – i Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan i „Bartolomej Georgijević“ odnosno Bartol Jurjević/Đurđević – sabljom i riječju bijahu branitelji hrvatskih, samim time i europskih vrijednosti (kojima tako tepamo a da nikad ne kažemo da su kršćanske), ili obratno, ako je komu draže.

„Rod bo samo koj si mrtve štuje, na prošasti budućnost si snuje”, reče nam Preradović. A snuje li? Ili snije…

Rafael Milić