UČIMO OD ŽIVOTA

Život ponekad zorno pokazuje kako se grijeh osvećuje, čovjeka unesrećuje već ovdje. Jedna od svjetskih umjetnina je slika Isusove posljednje večere, od Leonarda da Vincija. Za svaku osobu na slici umjetnik je tražio živi uzorak. Tako mu je za Isusov lik poslužio krasan mladić Pietro Bandinelli, iz čijih je očiju i lica odsijavala nevinost, dobrota i druge vrline. Nakon mnogo godina još je tražio uzorak za glavu Jude koji je izdao Isusa. Napokon naiđe na jednog uličnog propalicu. Dovede ga i počne prema njegovu licu slikati Judino lice. nakon nekog vremena ovaj se jako uznemiri – jer je već bio tu, prije kojih 15 godina, kao model za Isusovo lice! Pita ga umjetnik da Vinci što ga je upropastilo da se ovako jadno izmijenio. Na to Pietro ispriča svoju tužnu povijest – grijeha! Odao se raskalašenu životu. Za to je trebalo novaca. Dakle, slijedile su krađe i prijevare. Pa zatvor, pa alkohol jer je trebalo utopiti tugu… Svi ti grijesi utisnuli su mu u lice svoj sramotni pečat!…

Suvremeni, sve nesigurniji život, jasno pokazuje kakve teške posljedice raznovrsni grijesi nanose i pojedincima i ljudskom rodu i prirodi: svestrana korupcija ili pokvarenost, terorizam, uništavanje okoliša, neuspjeli brakovi itd. Zbilja treba poslušati Sveto pismo, da se grijeha čuvamo kao zmije i lava i “dvosjeklog mača koji nanosi rane neizlječive” (Sir 21, 2-3). (o. Mato Rusan: izvor – MI)