ISTARSKI SVEĆENIK, UBIJEN U IME KOMUNIZMA

Piše: prof. dr. Božo Skoko

Blaženi Miroslav Bulešić (Svetvinčenat, 1920. – Lanišće, 1947.)

Istarski svećenik, mučenik, kojeg su ubili komunisti 1947. a on im je unaprijed oprostio. Teologiju i filozofiju studirao je u Rimu na papinskom sveučilištu Gregoriana. Za svećenika je zaređen 1943. te je služio kao župnik u Baderni. U tim se župama tijekom ratnih godina zdušno trudio u pastoralnom djelovanju te se istodobno nesebično zauzimao za sugrađane, osobito za one koji su u ratnom vihoru bili najugroženiji. Na Poreštini, kao i po cijeloj Istri, tada djeluju tri vojske: partizani, fašisti i Nijemci. No, kroz cijelo to vrijeme mržnje, Bulešić je sačuvao univerzalnost i principijelnost katoličkog svećenika o čemu svjedoči njegova izjava: “Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu, i Nijemcu, i Talijanu”. Protivnicima i progoniteljima poručuje: “Moja osveta je – oprost”. Bulešić na Božić 1944. u propovijedi govori kako se ničega ne boji “jer znam da činim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima”. Kraj rata dočekao je u Baderni, ali već u jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru. Komunisti su Bulešića pokušali nagovoriti da napusti Kanfanar i ide u Italiju, gdje je studirao i imao rođake. On odbija napustiti svoje vjernike i narod. Na otvorene prijetnje poratnih komunističkih vlasti odgovara: “Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i Boga”. Kad su u kolovozu 1947. razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu, s namjerom da spriječe krizmu, Bulešić je svojim tijelom branio Svetohranište. Dan kasnije, 24. kolovoza, održana je krizma u Lanišću, koju nisu uspjeli spriječiti, a kad su svi bili krizmani, pobunjenici su upali u župni stan i nožem ubili Bulešića. Počinitelji zločina i inicijatori ubojstva su dobili minimalne kazne – i to za banalno kazneno djelo remećenja javnog reda i mira. Vlasti su tek 1958. dopustile da se njegovi tjelesni ostatci prenesu na groblje njegove rodne župe, a od 2003. počivaju u posebnoj kripti u zidu župne crkve u Svetvinčentu. Odlikovao se nesebičnim radom i zalaganjem za dobro istarskih ljudi. Preranu smrt spremno je prihvatio u vršenju svoje svećeničke službe, kao svjedočanstvo vjere. Odmah nakon njegove mučeničke smrti mnogi svećenici i vjernici laici utječu mu se u molitvama, a proglašen je blaženim 28. rujna 2013. na svečanosti u Puli.