Imamo prvog sveca milenijalca i influencera

Katolička Crkva danas je dobila novog sveca, mladog Karla Acutisa – prvog sveca milenijalca i influencera. Rođen je 1991. u Londonu, a odrastao je u Milanu i Asizu. Bio je poput ostale djece. Zanimao se za računala, planinario, skijao, imao je nekoliko kućnih ljubimaca, volio je filmove, videoigre i općenito informatičku tehnologiju. Ali ono što ga je razlikovalo od ostalih bila je njegova dobrota i velikodušnost. Od malih nogu s osmijehom je darivao drugima svoje igračke, pomagao u školi, štitio mlađe i borio se protiv vršnjačkog nasilja. Već s devet godina nosio je beskućnicima po ulicama hranu. Imao je osjećaj za tuđe potrebe i probleme. Odrastao je u imućnoj obitelji pa je često govorio kako nije pošteno da drugi nemaju te da treba podijeliti s njima.

A s deset godina počeo je izrađivati internetske stranice i bio je aktivan na Facebooku. Širio je pozitivu oko sebe i često pisao o Bogu. Bio je zaljubljen u Isusa Krista. Iako njegovi roditelji nisu išli u crkvu, s njime i njegovim učenjem ga je upoznala Poljakinja, koja ga je čuvala kao klinca. Posebno je bio oduševljen Majkom Božjom i euharistijom.

S obzirom da je još kao sedmogodišnjak znao cjelokupno vjeronaučno gradivo i pokazao zrelost, pričestio se već u prvom razredu.

Svaki dan je potom išao na misu i primao pričest, a izradio je i virtualni muzej koji predstavlja euharistijska čuda koja su se dogodila diljem svijeta te svetišta njima u čast, uključujući naš Ludbreg. Bio je hodajuća dobrota, uzor i svima prijatelj. Živio je ono što je Isus tražio. Uvijek vedar, nasmijan i zaigran. No, početkom 2006. dijagnosticiran mu je agresivni tip leukemije. Njegovo hrabro suočavanje s teškom bolešću pokazalo je koliko je ovaj dječak poseban. Liječnicima je govorio, kad bi ga pitali kako se osjeća – “Ima ljudi koji trpe puno više od mene!”. A roditelje je tješio riječima kako se ne treba bojati smrti jer ju je Isus pobijedio, pa nas u “vječnom života očekuje nešto posebno, a Nebo nas ionako oduvijek čeka”. Odmah nakon smrti vršnjaci su mu se počeli moliti. Na njegov zagovor se dogodilo nekoliko čudesnih ozdravljenja, a tijelo mu je u grobu, odjeveno u trenerku i traperice, koje je danas dostupno ostalo pogledima tisuća hodočasnika u Asizu, ostalo cjelovito.

Još papa Franjo ga je htio proglasiti svetim, ali je proglašenje odgodila njegova smrt…

Primjer Karla Acutisa pokazuje da sveci žive medju nama i da za svetost nisu potrebne nadljudske vrline. Kako je govorio naš časni sluga Božji Petar Barbarić, sveti mladić iz Hercegovine koji je i sam na putu proglašenja blaženim, najlaksi i najjednostavniji put do Neba je onaj kojim idemo kad savjesno i odgovorno ispunjavamo svoje obične svakodnevne dužnosti.

Mladi su dobili još jednog sveca, sebi bliskog, koji ih razumije, koji nije bježao od novih tehnologija već ih koristio za dobro, koji je igrao i Play station, ali strogo kontrolirano i koji je pokazao kako, poput Isusa, proći svijetom čineći dobro. Sveti Karlo moli za nas!

(Božo Skoko)