TEMELJNI SMJEROKAZI U ŽIVOTU

Piše. Dr. fra Tomislav Pervan

Među mučenike iz vremena Hitlerove nacističke strahovlade spada i isusovac Alfred Delp koji je potkraj rata 1945., kao prokazani protivnik režima, osuđen na smrt i obješen. Bio je neustrašiv, otvoreno se suprotstavljao režimu i zato bio zatvoren i smaknut. Za svojih zadnjih uzničkih dana napisao je mnoštvo pisama. Jedno je uputio svomu nećaku. U pismu od 23. siječnja 1945. piše između ostaloga: “Za početak svoga svjesnoga života izabrao si sebi teško vrijeme. Ali, to nije važno… Imaš dobre roditelje, oni će Te već poučiti kako se čovjek laća stvari i kako njima ovladava. Htio bih da shvatiš ono što sam ti nakanio reći: naime, htio bih da u svome životu umnožiš Božju slavu i klanjanje Bogu. Htio bih da sa svoje strane pomogneš da ljudi žive u slobodi prema Božjem zakonu i u Božjoj slobodi te da mogu biti ljudi. Slobodan i za život sposoban jest samo onaj tko se klanja, tko ljubi, tko živi sukladno Božjemu zakonu i redu”.

Nije te misli isusovac Delp izmislio za pisaćim stolom, u radnoj sobi. Ne, nego ih je iskusio u kazamatu iz koga nije izišao živ na svjetlo dana i zapečatio ih svojom krvlju. Ondje ih je otkrio, u mjesecima tamnovanja, i spoznao upravo ondje, u tamnici, da su te riječi istinite, bezuvjetno istinite, te da je istina tih riječi koje je zabilježio bila njemu vrijedna cijene vlastitoga života. Život je za njih dao. I riječi koje tako nastaju, riječi koje se zapečaćuju vlastitom krvlju i životom – te su riječi uvijek vjerodostojne. Stoga vrijedi promišljati o tim riječima i na početku jedne nove godine.

Ono što je onaj isusovac-mučenik ponudio svomu nećaku-adolescentu, na početku njegova samostalnoga života, kao naputke, kao životnu ‘poputninu’, vrijedi bez ikakva odbitka za svakoga od nas: Slobodan je i za život sposoban samo onaj tko se klanja tko ljubi, tko prema Božjemu zakonu živi. Poklon, klanjanje, ljubav i Božji zakon, red: S time stoji i pada sve u našem životu i životu ovoga svijeta.