BUDI RADOST RODU SVOM, PONOS DOMU HRVATSKOM!

Za istarske katolike znakovit događaj bila je mlada misa Bl. Miroslava Bulešića 1943. Poslije mise svečani objed za uzvanike bio je u župnoj kući u Svetvinčentu, dok je večera za obitelj, rodbinu i prijatelje bila u mladomisnikovoj rodnoj kući u Čabrunićima. Na večeri je, kao rođak i prijatelj obitelji, Antun Milovan (poslije ubijeni otac biskupa Milovana),  tom prigodom održao sljedeću zdravicu:

“Predragi mladomisniče! Dozvoli da ti ja izgovorim ovu svoju kratku i dosta priprostu, ali srdačnu čestitku. Kažem priprostu, jer se moj neuki jezik zapliće, kada hoću da nešto ozbiljnije rečem. Premda mi vještina ne da govoriti, ipak srce sve jače udara i ne da mirovati! Zahvaljujemo Svevišnjemu, zajedno s tobom, što se udostojao izabrati tebe iz naše porodice i dao ti moć da danas po prvi put prikažeš na svetom oltaru, na svečani način, neokaljanog Jaganjca i sam sebe na sve veću slavu Božju i za spasenje neumrlih duša. Na neopisivu radost svojih dosta i za te izmučenih roditelja, tvoje rodbine i prijatelja, te uopće svih kršćana dobre volje. Slutim, predragi, i uvjeren sam da je tvoje mlado srce konačno okusilo zalog neizrecive sreće za kojom si toliko čeznuo, kada si uzdignuo Presveto u vis da po zapovijedi i primjeru našega G. I. Krista pomiriš nebo sa zemljom. O, molimo i molit ćemo da nam te dragi Bog uzdrži i poživi mnogo godina na slavu Boga i ponos tvome rodu, da bi neumorno sijao i širio sjeme Kristove nauke. Za njim si se uputio i njemu sav predao. Budući da je današnji naraštaj u svojoj bezumnosti tako duboko pao i nema volje ni moći da se sam opet podigne, jer daleko od Božjih zakona sve više luta i traži spas ondje gdje ga ne može naći, izabrao je nebeski Otac i tebe da poput milosrdnog samaritanca liječiš, uzdižeš, učiš i dijeliš Kruh života. Kažeš pravi put zalutalima, koriš i miluješ, da budeš otac i majka siročadi. A mi smo svi uboge sirote ako nemamo onih koji nas uče, savjetuju i tješe te preko kojih primamo po sv. Sakramentima sve što god se dobra dobiti može na ovom i drugom svijetu. Zaista, Bog dragi nam te poslao u zgodan čas, jer ako je ikad svijet trebao Petrovoj kao kormilar, koja usprkos grdnih valova na uzburkanom moru smjelo plovi prema svome cilju u luku spasenja i vrata je paklena neće nadvladati. Onaj kome si se ti sav predao i posvetio, Onaj koji će se od sada svakoga dana prikazivati svome vječnom Ocu i po tvojim rukama, dat će ti snage i moći da budeš mogao sve svoje dužnosti revno izvršavati. Neka svemogući Otac blagoslovi tebe, predragi svećeniče, i sve tvoje trudove, a blagoslovit će i tvoje drage roditelje koji su te mučno, ali dragovoljno darovali Bogu i nama da svijetliš poput sunčanih zraka kud god budeš hodao. Neka Bog blagoslovi prisutnu ti subraću i njihov sveti red kao i sve naše svećenike, jer vi ste sol zemlji i svjetlost svijeta. I ti ćeš od sada, mladomisniče, poput svjetionika rasvjetljivati put po kojem ćemo mi, bijedni putnici, sigurno stići u luku spasenja. Neka Bog blagoslovi, poživi i učvrsti našu, na žalost, toliko izmučenu domovinu da bi konačno prosvijetlilo i na nas sunce slobode i vremenitog blagostanja za kojim toliko čeznemo. Ali nas u isto vrijeme obuzima velika nada i vjerujemo da je naš spas dosta blizu, makar nas to muka i suza stajalo, doći će i mora da dođe. Mladomisniče preljubljeni, molim te ponizno, da mi dozvoliš poljubiti posvećene ti ruke još jednom i neka na njih kapne moja suza radosnica i ostane kao pečat goruća što mi se pruža prilika da ti saopćim svoju skromnu, ali srdačnu čestitku u ovaj svečani čas. Kristu si se povjerio da ćeš njegov biti sad, budi kao janje bijel i mio, budi srčan kao lav. Za stvar Božju žarko gori, za Svetu se Crkvu bori. Budi radost rodu svom, Ponos domu Hrvatskom! Nek zajekne cijelim svijetom: Živio Krist Kralj. Živjela naša sveta vjera. Živio mladomisnik. Živjeli naši svećenici. Živjeli naši bogoslovi i sjemeništarci. Živjela naša domovina. Još jednom živio mladomisnik.”