DUHOVNA MISAO

UZ PETU OBLJETNICU SMRTI TOMISLAVA IVANČIĆA

 

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Danas je peta obljetnica od smrti duhovnoga velikana našega doba mons. dr. Tomislava Ivančića. Pet godina je prošlo kako je prestalo kucati srce na ovom svijetu velikana koji je zacijelo bio najistaknutiji lik u evangelizaciji u Crkvi našega doba. U Hrvatskoj zacijelo a prošao je cijelim svijetom govoreći o Bogu o Isusu Kristu. Od Japana i Koreje do Tihoga oceana u Kaliforniji. Nema zemlje u kojoj nije naviještao jer je bio uvjerljiv, jer se susreo sa živim Bogom, jer je govorio o živome Isusu Kristu, jer je duboko zahvatio u mnoga bića, mnoge živote. U moj također, davne 1979. Bijahu tu nezaboravni dani, dani milosti i iskustva, a zatim trajno veliko prijateljstvo sve do njegove – prerane – smrti. O njemu je toliko ispisano i toliko rečeno da je suvišno ponavljati. Svatko tko se s njim susreo imao je posebni doživljaj osobe pune Duha Svetoga, osobe koja je govorila ne naučeno, nego iz osobnoga iskustva drugovanja s Isusom – od bolesti i rimskih dana kao doktorand, kad je čudesno iskusio ozdravljenje od raka, kad su mu liječnici davali tek koji mjesec života, a nakon toga on je skoro pet desetljeća bio magnet. Zapravo je bio Isus u njemu magnet koji je privlačio, koji je zahvaćao ljude. –  Moj prvi susret –  ozbiljni bio je kad je jedne subote u Frankopanskoj imao duhovnu obnovu za studente te govorio o obraćenju i grijehu. – Ono što se dogodili Židovima kad im je Petar na Duhove govorio o Isusu te Duhu Svetome, naime, da ih je Petrova riječ probola u srcu, kao šiljkom, tako se dogodilo i meni te večeri. Riječ je pogodila srce i nakon toga nije dala više mira dok čovjek ne “položi” oružje i kaže Gospodinu svoje neopozivo “da” –  i zvanju, i svećeništvu, i redovništvu,  i svojim zavjetima. a to se nastavilo potom u lipnju i kolovozu  1979. kad čovjek na svome tijelu iskusi izravni zahvat Božje sile te kad moraš priznati – uistinu, ima Boga.

O tome je prof. Ivančić stalno govorio i zbog toga je bio rado slušan, rado čitan, jer je govorio iz srca, pisao knjige koje su među Hrvatima, ali i drugdje, duhovne uspješnice. Zahvaćaju čovjekovo biće. –  Bio je toliko puta u Međugorju, prvi put 1982. u listopadu i nakon toga nije prestajao dolaziti i naviještati, održavati seminare i duhovne vježbe za svećenike.  S njim sam razgovarao  nepuni mjesec dana prije njegova preminuća, i molio me da ga kod Gospe zagovaram, da mu skrati muke. Teško je obolio i vjerujem, upravo je kroz bolest prošao ovdje na zemlji svoje čistilište da bi se ondje radovao u svome Gospodinu koga kao nitko prije njega i nakon njega nije takvim žarom naviještao, govorio, a poglavito živio. Zahvalni smo Bogu za Tomislava, to divno sredstvo i divnu posudu koju je Gospodin upotrijebio za svoje djelo u svijetu. Molimo da nam podari mnoštvo takvih svetih osoba koje će neustrašivo naviještati Radosnu vijest.

OVDJE PROČITAJTE FRA TOMISLAVOV TEKST O PROF. DR. IVANČIĆU

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!