Aktualno

UZ LOKALNE IZBORE: MOŽE LI SMEĆE OKO NAS ODLUČITI KOME ĆEMO DATI GLAS?

Normalan čovjek izrešetan medijskim spinovima ne zna gdje zapeti, gdje zakopati da poteče čista voda, da poteče nada, ali ne ona virtualna – folklorna, nego ona konstruktivna i realna.

Da bismo se snašli u današnjim nedoumicama, valja nam se sjetiti one: „Historia est magistra vitae!“ To bi se narodski moglo primijeniti na onu glasovitu spoznaju da nas zmija ne smije dvaput ugristi iz iste rupe. Jednostavno; nikakva propaganda i ponuda egipatskih lonaca ne smije zasjeniti našu spoznaju i povijesno iskustvo. U tom smislu mogli bismo grabiti duboko i daleko u povijest – sve do stoljeća sedmog, ali mislimo da je razborito zaustaviti se na nekoliko misli hrvatskog mučenika i političara Stjepana Radića. On je prihvatljiv lijevima i desnima, zapravo normalan čovjek kakvih svijet uvijek treba. Njegova razmišljanja i danas mogu pomoći i nama da odgovorimo na goruća pitanja, pa i na izbor lokalnih političkih dužnosnika koji imaju veliku moć.

Glasoviti enciklopedist i književni povjesničar dr. Mate Ujević sastavio je 1941. godine čitanku iz hrvatske književnosti za više razrede srednje škole. Velebna čitanka se kitila naslovom: „Plodovi srca i uma“.

Sabrao sveznadar Mate sve što je vrijedilo na književnoj sceni, pa je čak i neke političare uvrstio u svoju antologiju „lijepe riječi“. I vidi čuda – u taj velepoj hrvatske povijesti i kulture uključio je kratko razmišljanje Stjepana Radića pod naslovom „Politički karakter“. I počinje naš politički mučenik Radić s jasnim upozorenjem: „Politički karakter! To zvuči nekako čudno. U nas se uobičajilo, da se govori o političkoj prevrtljivosti, o političkoj spretnosti itd., u nas je dapače već sam naziv „politikaš“ postao u narodu uvredom, tako smo odijelili ta dva pojma. Došlo je to i ostalo iz dobe, kad nije bilo narodne politike, kad je politika u istinu značila ponajprije nasilje i laž, zatim laž i nasilje i tako redom… To je tzv. politika ‘viših interesa’, politika kamarile, birokracije i policije.“

Kada zastanimo na ovoj tvrdnji i stavimo je pod naša današnja povećala, zaključujemo da je laž u politici, kao i inače u životu, ogavna. Posebno je gadljiva laž malih činovnika čiju glavu nose spinovi i manipulacije.

Radić nastavlja: „Jer to je politički karakter, da političar ono, što govori u istinu i misli, da za onim, što radi, uistinu i teži. Ne mora političar i ne treba sve da kaže, što misli, i da sve za čim teži, započne najednom i provoditi.“

Slijedi još jedno upozorenje za mnoge koji nastupaju beznačelno i nude sedla dok konji jure po poljima, pa

nastavlja naš narodni tribun: „Ali se političar ima suzdržavati u svom govoru zato, jer nijesu ideje isti čas zrele za druge, kad su jasne za njega, ima se obazirati u svom radu, jer se radi o interesima narodnim, koji se lako mogu kompromitirati, no teško podići. Rezerva dakle i opreznost nemaju biti udicom i mrežom protivniku, nego štitom i oklopom narodu.“

Poentira na kraju Stjepan Radić: „Politička je iskrenost takvo svojstvo političkoga karaktera, koje se najprije opaža, koje jedino rađa povjerenjem ili barem približenjem. Ipak to nije bitnost političkoga karaktera. To je istom politička stalnost.

Ali političke stalnosti ne valja zamijeniti s nepolitičkom ukočenošću, s dogmatskom zasukanošću, s pedantskom dosljednošću. Gdje je razlika i u čemu je razlika, može raspoznati samo politički obrazovan um i zdrav, nepokvaren, narodni razum ili – kako bi zvučnije rekli – instikt.

Politički je stalan, tko ostaje vjeran svojim političkim idealima i sredstvima za političku borbu. Biti vjeran programima nije moguće, ako pod programom razumijevamo, a to mi razumijevamo – nacrt rada, da se zadovolji najprečim narodnim potrebama. Prešnost se potreba, da je tako nazovemo, s vremenom mijenja, a mijenja se i narodna snaga, te je danas moguće, što jučer nije bilo, i obratno. U tom baš jest – kako ćemo kasnije vidjeti – politička sposobnost, načiniti taj nacrt za rad, taj „plan“, tj. izabrati uistinu najpreče potrebe, i to takve najpreče, kojima narod može u istinu sam svojom snagom zadovoljiti.“

Evo misli za razmišljanje, evo koordinata za snalaženje, evo znakova i pravila po kojima valja zaokružiti imena na glasačkim listićima. Ponovimo s Radićem samo tri zaključka:

  • Ne treba nam laž ni prevrtljivost
  • Traži se razboritost i mjera u obećanjima
  • Zazirimo od dogmatske ukočenosti i korupcije

Valja pogledati koliko kandidati za značajne lokalne političke dužnosti ispravno odgovaraju na najpreče narodne potrebe, a među njima su svakako; sloboda i ljudska prava, pravo na vjeru i mišljenje, demografija i blagostanje. Valjalo bi barem tražiti najtemeljniji bonton: da očiste naše krajolike od svakovrsnog smeća, jer to govori o stanju naše kulture, duha i političke zrelosti. Tako blizu, a tako daleko! Zato otvoreno pozivamo političare da pomognu odgovoriti na ove izazove, da posebice za početak “pometu ispred vlastitoga praga”. Od onih koji pretendiraju odlučivati o sudbini naših lokalnih zajednica, osobito većih gradova, ne želimo trabunjanja i laži. Valja tražiti ostvarivu viziju umjesto političke fatamorgane, konstruktivnu i razboritu politiku umjesto virtualne stvarnosti i nerealnih obećanja.(L)

Zanima nas Tvoje mišljenje!