VELIKANI

DOBRI KARDINAL I PASTIR HRVATSKOG NARODA U KOMUNIZMU

 

Piše: prof. dr. Božo Skoko

Kardinal Franjo Kuharić (Pribić kod Krašića, 15. travnja 1919. –  Zagreb, 11. ožujka 2002.)

Zagrebački nadbiskup i kardinal, primas Hrvatske u vrijeme komunizma i borbe za hrvatsku samostalnost, neovisnost i slobodu, moralna vertikala hrvatskog društva. Za pomoćnog zagrebačkog biskupa je posvećen 1964., a zagrebačkim nadbiskupom je imenovan 1970., obnašajući tu časnu dužnost sve do odlaska u mirovinu 1997. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je kardinalom 1983. Bio je duhovni pastir i moralni autoritet hrvatskoga naroda posljednjih dvadeset godina komunističke vlasti te u vrijeme stjecanja hrvatske nezavisnosti i Domovinskog rata. Podupirao je obranu Hrvatske, ali je javno pozivao na moralna načela, oprost, pomirenje i pravdu. Bio je domaćin pape Ivana Pavla II. tijekom njegova prvog posjeta Hrvatskoj 1994. Kao mladi svećenik i župnik u Hrvatskom zagorju, u vrijeme najžešćih progona Katoličke crkve od strane komunističkih vlasti, 1947. i 1948. doživio je dva neuspješna atentata. Od 1957. do 1964. bio je župnik u Samoboru, odakle odlazi za pomoćnog biskupa. Kad je dotadašnji zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper 1969. imenovan prefektom Svete kongregacije za nauk vjere, imenovan je apostolskim administratorom zagrebačke nadbiskupije. Bio je rado slušan propovjednik, koji je plijenio pozornost jednostavnošću i svetošću. Utemeljio je čak 60 župa te se posebno brinuo o dušobrižništvu hrvatskih iseljenika. Borio se za vjerske slobode, dostojanstvo hrvatskoga naroda te istinu, posebice o kardinalu Stepincu. Obilježavajući 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata, organizirao je 1984. Nacionalni euharistijski kongres u Mariji Bistrici. Godine 1970. dobio je počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta, a bio je i jedan od rijetkih počasnih članova HAZU-a.

Zanima nas Tvoje mišljenje!