DUHOVNA MISAO

SUSRET SV. MARTINA SA ĐAVLOM

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Zahvalimo za proteklu noć, miran san i odmor. Udahnimo duboko jutarnji svježi zrak, zahvalimo Gospodinu da nam daje dah života. Veli se u psalmu “ako dah im oduzmeš, ugibaju” – misli se na živa bića, a tu je čovjek kao kruna stvorenja. Vidimo kako se ova pandemija uzrokovana pandemonijem – demonskim silama u svijetu koje rade na čovjekovoj propasti i smrti – sve više širi, uzima maha, od nje obolijevaju oni koji su dojučer “pucali” od zdravlja i krepčine. Najednom virus zahvati te udari na čovjekovo najosjetljivije mjesto u tijelu – a poglavito na pluća koja su spužvasta te iz razori, zapravo doslovce “sprži”.  Stoga molimo za sve koji su po bolnicama, koji se bore za dah i disanje, koji se bore za disanje na respiratorima. Molimo za sve koji dvore bolesnike, a kako vidimo, to su nadljudski napori u ovladavanju bolestima i ovim virusom.

Neke farmaceutske tvrtke slavodobitno najavljuju otkriće cjepiva protiv virusa. Tko zna kad će doći na  tržište, nama je danas boriti se konkretno. Naša je snaga u molitvi, obraćenju Gospodinu. Gospodin je jači od demonskih sila, sila zla, smrti i Pakla. Na nama je troje –  Gospodina tražiti, Gospodina naći,  Gospodina zavoljeti i ljubiti. To bi trebao biti smisao našega života. Života svih koji žele živjeti s Gospodinom. U njega se zagledati, njega slijediti. Zašto? Jer nas je ljubio, do kraja, do smrti na križu.

Stoga i činimo znak križa gotovo uvijek – i nakon ustajanja, i prije polaska iz kuće na posao, pa i kad pokrećemo svoje vozilo, na radnom mjestu. Prije i poslije jela. Križ nas stalno prati. Ali križajmo se pravilno. Ne nekakva površna kretnja kojom kao odgonimo muhe, nego znak velik i pravilan, prvi znak svoje vjere – od čela do prsiju, od jednoga ramena do drugoga – jer smo rođeni i živimo u znaku križa. Misli idu od čega do grudi, od ramena do ramena, izgovaramo ime Presvetoga Trojstva. Već je Platon govorio kako je svemir stvoren u znaku križa, a na Križu Gospodin je otkupio ljude. On nas ljubio i predao samoga sebe za mene-tebe-nas, sve ljude. Po križu se posvećujemo. Križamo se u napasti da nas jača, križamo se u nesreći da nas čuva, križamo se toliko puta u svetoj misi – veliki ili mali znak križa na čelu. Križamo svoja polja da ih Gospodin oplodi da križem sve posveti! To je najsvetiji znak koji imamo – znak KRIŽA.

Crkva danas slavi svetoga Martina Tourskoga – zaštitnika Francuske.. Živio je u četvrtom stoljeću, rodio se u današnjoj Panoniji, Mađarskoj, od rimskog časnika. U petnaestoj stupio u vojsku, konjaničku bojnu. Putovao u Amien u Francusku, na konju, i susreo prosjaka koji je na zimi cvokotao od leda i studeni. Sišao s konja, rasjekao svoj vojnički ogrtač-plašt, dao siromahu polovicu, a onda u snu vidio toga prosjaka u liku Isusa Krista zaogrnuta njegovim plaštem. Dao se krstiti, ostao i dalje u vojnoj službi, do 40. godine kad je upoznao svetoga Hilarija iz Poitiersa, biskupa i naučitelja, koji se snažno borio protiv arijevske zablude – naime – Arije je naučava da je Krist stvorenje, a ne istobitan s Ocem. Martin je bio izvrstan učenik, ostavio vojničku službu, izabran za biskupa u Toursu, osnivao samostane. Prvi svetac na Zapadu koji nije bio mučenik. Preminuo je g. 387. godine.

Uz njegov život veže se jedna zgoda, susret sa samim Đavlom. Đavao mu se ukazao u svoj pompi, blještavilu, predstavio se kao Isus Krist. Pavao je jednom rekao da se Sotona za prerušiti, maskirati u Anđela svjetla. Ukazao se Martinu i predstavio kao Isus Krist. Međutim, nakon nekoliko trenutaka molitve i promišljanja Martin mu je samo odgovorio: Odlazi, Sotono! Nemaš na sebi znakove križa, nemaš na sebi Kristove rane! – I Sotona je odstupila. Isusove su rane onaj raspoznajni znak koji je tražio i sv. Toma Apostol nakon Isusova uskrsnuća. “Ako ne vidim rane od čavala i ne stavim ruku u bok koji je otvorilo koplje – ne ću vjerovati!” – Dakle, Isusove rane ostaju i u Nebu Isusov raspoznajni znak i stoga su toliki svetci upravo tim ranama ukrašeni – kao sv. Franjo, Padre Pio, Veronika Juliani i mnogi ostali. –  Stoga i molimo u Dušo Kristova. MEĐU RANE SVOJE SAKRIJ, ME, GOSPODINE!

Zanima nas Tvoje mišljenje!