DUHOVNA MISAO

MALCOLM MUGGERIDGE – ON JE ‚LANSIRAO’ U SVJETSKU JAVNOST SV. MAJKU TEREZU IZ CALCUTTE

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

 

Ime ili pojam Malcolm Muggeridge – mnogima malo ili ništa ne kaže niti znači. Trebamo međutim imati na pameti da je upravo on ‚lansirao’ u svjetsku javnost ili orbitu sv. Majku Terezu iz Calcutte, svojim intervjuima te televizijskom serijom koju je radio za britanski BBC krajem šezdesetih godina na licu mjesta u Calcutti, o njoj, njezinoj zajednici Misionarki ljubavI te njezinu radu. Promatrajući i snimajući njezin život i rad s Misionarkama ljubavi te potonja knjiga o Majci Tereziji Učiniti nešto lijepo za Gospodina bijahu za njega odlučni poticaji postati vjernikom, kršćaninom i pod kraj života katolikom. Prije nego je postao vjernikom napisao je djelo, zbirku članaka i govora, Jesus Rediscovered, a nakon toga i duhovni dragulj Isus – čovjek koji živi. Djelo je genijalni von Balthasar uvrstio u svoj niz duhovne literature iz minulih kršćanskih stoljeća Christliche Meister – Kršćanski učitelji, toliko je u sebi vrijedno i poticajno. To sam preveo na hrvatski početkom osamdesetih godina i prijevod je u više izdanja objavila Kršćanska sadašnjost pod gornjim naslovom.

Za Malcolmove knjige o Isusu Kristu može se reći da su trajno aktualne. Uspješnice traju možda desetljeće, ali su rijetke knjige koje čovjek može čitati svega svoga vijeka. Trebaju imati značajke da se bave značajnim subjektom, da imaju izražajnu snagu te rijetku intuiciju, zrenje koje autor osobno unosi u svoje djelo. Mislim da je upravo to značajka onoga što je napisao M. Muggeridge o Isusu Kristu. Najjetkiji satiričar svoje doba, izdavač satiričkog magazina “Punch”, produhovljeni i spretni komentator suvremene kulture, gotovo je sve iznenadio svojim obraćenjem Kristu, napose pak ulaskom, stupanjem u Katoličku Crkvu. On kao u rudniku u evanđeljima traži i iskapa prisutnost, osobnost i značenje Isusa Krista, Čovjeka koji i danas živi. Njemu je uspjelo približiti nam Isusov lik do kraja. Kao što postoje ljudi za svako vrijeme, tako imamo u ovome djelu knjigu za svako vrijeme, svako doba, duhovnog klasika.

Vrijedi stoga osvrnuti se na ovaj lik koji je proživio cijelo jedno stoljeće, koji bijaše seizmograf svih lutanja, potresa, promjena i na koncu svjedok da je samo u Katoličkoj Crkvi konačno smirenje, da su u njoj Vrata nebeska, da ona jamči smirenje u Nebu, u Očevu krilu.

Njegovo obraćenje te ulazak u Katoličku Crkvu god 1982. naišlo je na silan odjek u engleskoj, ali i svjetskoj javnosti te masovnim sredstvima priopćavanja. Bio je jedan od najznamenitijih engleskih novinara i pisaca u 20. stoljeću, tvorac mnogih televizijskih serija. Bio je istinska zvijezda malih ekrana, briljantan pisac, snažna, bremenita jezika i izričaja, usporediti ga se dade s G.K. Chestertonom i C.S. Lewisom.

Njegovo se obraćenje nije dogodilo naglo kao što to bijaše primjerice u sv. Pavla, nego to bijaše kruna skoro cjeloživotnog traganja za Bogom i istinom života. On sam osobno priznaje da se sve do stupanja u Katoličku Crkvu neprestano „borio protiv nečega, za što je sigurno znao da će ga na kraju očarati i osvojiti“.

Djetinjstvo

Rodio se Malcolm Muggeridge u Londonu 24. ožujka 1903. Otac mu je bio agnostik, političar, suutemeljitelj engleske Independent Labour Party i Fabian Society. Imao je petoricu braće. U obitelji nije bilo vjere. Odrasta kao bezvjerac. Kršćanstvo je nadomješteno vjerom socijalističkog napretka. Roditelji su bili uvjerenja kako im Bog ne treba. Malcolm je preuzeo od svoga oca osvjedočenje kako je moguće stvoriti raj na zemlji, pravedno i mirno društvo, društvo blagostanja bez Boga, na socijalistički način.

Kao mladić nabavio je bez znanja roditelja Bibliju i potajice je iščitavao kao da je riječ o zabranjenoj literaturi ili knjizi. Čitao je Evanđelja s tolikim žarom da su mu se obrazi rumenili, ali nitko to nije primjećivao. Iščitavajući biblijske tekstove otkrivao je novi, tajanstveni svijet, silnu duhovnu dubinu i ohrabrenje. Znao je podcrtavati pojedine odsjeke, Sveto pismo čitao je i u krevetu. Zadržavao se kod nekih zgoda koje su ga se doimale, obično to bijahu izvještaji o Isusovoj patnji, muci i smrti. Druga knjiga koja ga se u to doba dojmila bijaše Danteova Božanska komedija.

Cambridge

Knjigu preveo: Dr. fra Tomislav Pervan

Nakon završene pučke škole Malcolm je studirao na Selwyn Collegu u Cambridgeu. Tu se sprijateljio sa starijim anglikanskim klerikom Vidlerom koji je bio utjecajna osoba na koledžu. To je prijateljstvo trajalo do smrti. Na temelju toga prijateljstva Malcolm je mogao stanovati dva semestra u samostanu anglikanskoga reda Dobrog Pastira. Bijaše to vrijeme kad je na poseban način iskusio crkveno zajedništvo. Svagdanje obveze bijahu prekidane molitvom časoslova, euharistijom, učenjem i radom u vrtu. Uzalud je tražio pomoć u pitanjima vjere. Htio je znati što je to vjera i kako se do vjere dolazi te kako se vjera postiže. Znao je žarko moliti i tražio je neki vidljivi znak vječnoga života. Nije ga dobio. Nije znao da je vjera teški i bolni put na kome čovjek mora ostaviti iza sebe sve zlo što ga okiva i zarobljuje te priječi da čovjek iskusi duhovnu stranu života i duhovni svijet. Pa ipak to kratko vjersko iskustvo imalo je pozitivan učinak na njega. Malcolm je shvatio „da putovi uzdržljivosti vode prema sreći. Popustljivost napose prema samom sebi, posebice na području seksualnosti, vodi u nesreću i grižnju savjesti. Kakva se samo radost rađa u srcu kad čovjek odbaci svjetovne ambicije, raspojasanosti, glasne sebične požude. Koja samo nesreća i patnja kad im čovjek popusti…!“

Gubitak vjere

Završetkom studija Muggeridge je izgubio vjeru i odvratio se od kršćanstva. Znanost mu je postala religijskim nadomjestkom, surogatom. Po završetku studija dobio je ponudu raditi u Indiji kao predavač. Otputovao je u Indiju, ali nije mogao izbjeći pitanja spram konačnoga smisla života. Upoznao se s budizmom, hinduizmom, islamom. To mu je još snažnije usadilo poštovanje prema veličini i dubini kršćanstva. Godine 1926. piše svomu ocu: „Kršćanstvo je sveobuhvatno i ono za život znači ono što i Shakespeare za književnost“. U to doba njega su oduševljavali spisi obraćenika Chestertona, njegov spis o sv. Franji zatim o temeljima vjera (primjerice Orthodoxy). Muggeridge bilježi kako ljubi Isusa, ali ne može trpjeti instituciju Crkve, jer mu Crkva „ubija živu ljepotu samoga Boga“. U biti, on se više prepuštao socijalističkim idejama nego Isusu Kristu. Više je vjerovao njima nego Gospodinu.

God. 1927. vraća se natrag u Englesku i počinje djelovati kao nastavnik u Birminghamu. Bio je osvjedočen kako je čovjek kadar postići nutarnji sklad i sreću u socijalističkoj državi i društvu. „Ja sam socijalist“, piše, „jer vjerujem da odgovarajući, primjereni uvjeti doprinose da čovjek postaje dobar, te je jedino kolektivizacija kadra stvoriti takve uvjete“. Kratko potom dobiva ponudu iz Kaira da bude i ondje nastavnikom. Putuje onamo sa svojom ženom Kitty i u Kairu im se rađa prvi sin. U glavnom gradu Egipta u Kairu počinje Malcolmova novinarska karijera, postaje dopisnikom Manchester Guardiana.

 

 

(Nastavlja se)

Zanima nas Tvoje mišljenje!