ZANIMLJIVO I POUČNO

Uskrs – hvalopoj stvorenja

Piše: Dr. Fra Tomislav Pervan

 

U zbilji, događaju uskrsnuća Isus kao Božanski pjevač pjeva novu pjesmu. Pjesma je to otkupljenika iz Knjige Otkrivenja, zanosna pjesma ljubavi. Nakon uskrsnuća svoje oslovljava silnom ljubavlju. Mariju na grobu nježno oslovljava, da ga ona po melodiji glasa prepoznaje: „Rabuni!“ Svi možemo osjetiti Isusovu ljubav i prema nama. Vrhunac je ljubavi kad pere noge učenicima. Francuski filozof, katolički egzistencijalist, Gabriel Marcel, rekao je jednom: „Ljubiti – znači reći osobi: Ti, ma ti ne ćeš umrijeti!“ Ljubav jača od smrti. Način na koji je Isus ophodio s učenicima, s vlastitom MajkomMarijom Magdalenom, način kako čovjeka oslovljava, dokaz je da smrt nema posljednju riječ. Smrt ne može uništiti božansku ljubav koja se iz Isusa izlijeva. Orfejeva je ljudska, Isusova ljubav je Božja!

U svojim oproštajnim govorima Isus učenicima jamči da su čisti snagom njegove riječi, da će doći k njima, da će imati nepomućenu uskrsnu radost. Nakon uskrsnuća Marija – nakon što ju je Isus nježno oslovio, žurno hita učenicima te njima tužnima i uplakanima javlja: „Vidjela sam Gospodina!“ Poput Marije iz Magdale i mi bismo trebali u svome životu intonirati himan ljubavi, da se smrt pretvara u život, da se kamena srca otvaraju kao Lazarov grob, da ljudi postaju novi i žele jedni drugima mir. Krist – uskrsna radost našega života, Krist – snaga našega života. Svi se sjećamo remek djela – filma Misija i Morriconeove glazbe – Gabrijelove oboe. Postoje napjevi koji su naprosto hitovi, ne daju se izbrisati iz sjećanja. To su suvremeni Orfeji, to su skladatelji koji imaju nadahnuće te nam ostavljaju napjeve koji opijevaju tajnu smrti i uskrsnuća, tajnu jaču od smrti.

Najčešći uskrsni usklik jest Aleluja-Haleluja-Slavite Gospodina. Pjev je to Pobjednika nad smrću, božanskog Orfeja Isusa Krista. Krist nam daje udjela u pjesmi ljubavi koja pobjeđuje smrt. Malo je tko skladao Aleluja dojmljivo kao G. Friedrich Händel. Uskrs je gotovo nezamisliv bez te melodije i višeglasnoga trajnoga ponavljanja Slavite Gospodina. „Znam da Izbavitelj, Otkupitelj moj živi… te da ću iz svoje puti vidjeti Boga svoga“, priznaje starozavjetni Job (19,25), i ta arija slijeva se u velebno, neponovljivo Aleluja u Händelovu oratoriju Mesija. Djelo je skladao nakon što je s 52 godine pretrpio masivni moždani udar te uzetost desne strane. Liječnici su govorili da je glazbeni genij za glazbu izgubljen. Međutim, volja za životom bijaše jača od apopleksije. Preporučili su mu vruće toplice u Aachenu. Savjet bijaše da ne smije biti dulje od tri sata u kupkama jer postoji opasnost srčane kljenuti. On je međutim znao u njima boraviti i po devet sati. Čudesno je ozdravio. Sam je govorio kako se „vratio iz Podzemlja“.

Njegovu je bolest i ozdravljenje te skladanje i smrt nenadmašno opisao u eseju Uskrsnuće Georga Friedricha Händela austrijski pisac Stefan Zweig u zbirci eseja Zvjezdani trenutci čovječanstva. Trebalo je probuditi ponovno volju za skladanjem. Međutim, bio je pod teškom depresijom. Dugovao je mnogo, vjerovnici su ga salijetali, londonsko društvo ga je gotovo zaboravilo. U takvu stanju prijatelj-tekstopisac opera i oratorija poslao mu je paket s novim libretom. Nije ga otvarao nego bacio na pod. Uvečer je legao ali nije mogao nikako zaspati. Negdje pred zoru, budan, uzeo je paket, otvorio ga i počeo čitati libreto.

Dok je čitao pojedine dionice, osjećao je da su pisane za njega i njegovo tjelesno i duševno stanje. Trebao je uskrsnuti iz svoje depresije, dići se iz ponora. Tih dana gotovo ništa nije jeo. Za tri tjedna, 14. rujna 1741., blagdan Uzvišenja sv. Križa, oratorij Mesija bijaše gotov. Djelo od 256 notnih stranica! London se nije očitovao spremnim izvesti djelo. Praizvedba bijaše u katoličkim Dublinu o Uskrsu 1742. Djelo je požnjelo fenomenalan uspjeh. Skladatelj sam bijaše za orguljama. Za svega svoga potonjeg života nije uzeo ni novčića od ulaznica. Sav je prihod namijenio bolesnicima i utamničenicima. Rekao je kako je sam bio bolesnik i zatočenik, pa njima daruje sav prihod. Za izvedbe u Londonu engleski je kralj George II. za intoniranja Aleluje spontano, oduševljeno skočio na noge, zbog čega se i danas engleska publika diže i stojeći sluša tu besmrtnu melodiju. Gospodin Bog svemogući vlada… Händelu je podareno još 18 godina života. U agoniju je pao na Veliki petak, a preminuo na Veliku subotu 1759. Nije dočekao uskrsna zvona. Čuo ih je u vječnosti uz velebni pjev Aleluja i završno Amen, koje poput veličanstvene fuge traje oko četiri minute. Dva sloga, početno veliko „A-men“. Isus Krist – Alfa i Omega. Vjerovao je da ga je sam Bog izveo iz Podzemlja zajedno s Isusom, svojim i našim Orfejem, te ga nadahnuo da za samo tri tjedna (!) sklada i ostavi svijetu besmrtno djelo koje traje dva i pol sata. S pravom to bijaše jedan od zvjezdanih trenutaka čovječanstva i božansko nadahnuće!

Isto se može dogoditi i s nama. Dopustiti Isusu da siđe u ponore našega bića, da i u nama prestane Sizif vječno valjati kamen uzbrdo, da Tantal prestane trajno gladovati i žeđati, dok su mu na dohvat usana i ruku pitka voda i zamamno voće. Isus stišava u nama božice gnjeva Erinije, stišava oluje i bure u našim srcima. Osposobljava nas da poput Marije Magdalene budemo vjesnici Uskrsa, da pjevamo s Händelom zanosno Aleluja, (s)pjev ljubavi Stvoritelju koji pobjeđuje smrt u Isusovoj osobi i pruža svima te jamči nadu uskrsnuća.

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!