Mi i život

UZ BLAGDAN SV. FRANJE SALEŠKOGA: ŠTO JE POLJUBAC?

Piše: prof. dr. Andreas Laun, biskup: Uvijek gledati očima ljubavi!

Istinska ljubav je nježna, a nježnost je beskonačno više i nešto drugo nego “seksualna stimulacija” ili “iskustvo”, redovito sa suprotnim spolom. Što je poljubac? Odgovor nije anatomski precizno nabrojati skupine mišića koji su pri tome aktivni, već je to sljedeći opis: “Tako i u poljupcu položiše usne na usne ne bi li izrazili želju da dušu svoju izliju u dušu onoga drugoga u toj mjeri da se oboje stope u jednu jedinu.” Za čim teže ljudi koji se međusobno vole? Zar doista ponajprije za seksom i užitkom? Ili možda ipak ljudskije, a s tim točnije, odgovoriti – iako formulacija ne odgovara više u potpunosti suvremenom jeziku: “Kada će duša moja izliti se u njegovo srce, kada će se njegovo srce uliti u dušu moju, kada ćemo blaženi, sjedinjeni i nerazdvojni živjeti zajedno?

Mnogi će se iznenaditi, jer ovaj opis poljupca i žudnje za zaštitom, toplinom i bliskošću star je već tristo godina i potječe iz pera jednog biskupa, naime Sv. Franje Saleškog, kojemu je Crkva dodijelila počasnu titulu crkvenog naučitelja.

Ono što vrijedi za poljubac i ostale nježnosti, vrijedi posebice za bračni zagrljaj. Prema nutarnjem doživljaju on bi u prvom redu trebao biti “vrhuncem nježnosti”, smatra katolički filozof Dietrich von Hildebrand, koji se kao malo tko bavio misterijem ljubavi te tako izvršio duboki utjecaj na razvoj crkvenog naučavanja.

Upravo tu, na tom najintimnijem području ljubavi ne smije biti mjesta nikakvom muško-šovinističkom nazoru, nikakvom prisilnom mišljenju, nikakvom konzumističkom zahtjevu, nikakvoj želji za samopotvrđivanjem! I u seksualnom sjedinjavanju postoji i ta druga osoba i partner i ne smije se nju učiniti sredstvom pomoću kojega će se zadvoljavati vlastite potrebe! Važno je drugoga gledati uvijek očima ljubavi, tankoćutno i otvoreno za ono što osjeća, doživljava i što mu je potrebno.

Dok je god ljubav krajnji poticaj i duša bračnog zagrljaja nije potrebno govoriti o “bračnoj dužnosti”. Točnije možemo reći da postoji bračna dužnost prema tjelesnoj ljubavi. “Dužnosti ljubavi” nikada nisu “dužnosti” kao što su to plaćanje poreza ili točnost na poslu! Napokon, može se govoriti i od “dužnosti“ majke (ili oca) da svom djetetu dade mlijeko ili se igra s njim. No, koja li bi majka ili otac to nazvali “dužnošću” u smislu pritiska, u kojem obično koristimo tu riječ?

 

10 komentara

Zanima nas Tvoje mišljenje!