Mi i život

MICHAEL O’BRIEN: VELIKA LAŽ I DALJE IZVODI SVOJE TLAPNJE

Piše. Michael O’Brien

 

 

Velika Laž i dalje izvodi svoje tlapnje. No, njenu je moć nad nama slomio Križ Kristov. Radi toga nas nikada ne bi trebalo obeshrabriti očitovanje grijeha i smrti, koji su na djelu u nama. Trebali bismo ih sagledati u pravome svjetlu: kao tragove pala vremena kad je Božja slika u nama bila stravično unakažena.

********

U početku bijaše Riječ
i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze. (Iv 1,1-5)

U čitavoj povijesti čovječanstva svijet nikada nije bio tako preplavljen svjetlom kao što je sada. No, to je umjetno svjetlo te bi u trenutku moglo utrnuti uslijed potresa, bombe, ili bi se pak rakun zabunom mogao ušuljati u trafo-stanicu i izazvati kratki spoj (kao što se kod nas jednom već i dogodilo).

Fizičko je svjetlo energija koja isijava u tminu svemira. Fizička tmina nije protusila, već jednostavno izostanak svjetla. Kada se služimo nesavršenim metaforama svjetla i tame kako bismo predočili veliki duhovni boj na nebesima, ponekad zaboravljamo kako je zlo više od puka nedostatka Svjetlosti. Jednako tako nije niti tvar nalik na otrovni plin. Riječ je prvenstveno o izopačenju nečega što je izvorno stvoreno kao dobro.

Lucifer je počeo kao anđeo svjetla te je vlastitim izborom postao – Sotona. Adam i Eva bili su stvoreni dobri i slobodni; savršeni u svojoj sposobnosti ljubiti i uvidjeti istinu. No, bili su zavedeni na odabir izopačene verzije sila uma i volje. Mislili su kako odabiru veće svjetlo od onoga što im je Bog bio dao.

I tako, kroz duga stoljeća, velika Laž i dalje izvodi svoje tlapnje. No, njenu je moć nad nama slomio Križ Kristov. Radi toga nas nikada ne bi trebalo obeshrabriti očitovanje grijeha i smrti, koji su na djelu u nama. Trebali bismo ih sagledati u pravome svjetlu: kao tragove pala vremena kad je Božja slika u nama bila stravično unakažena.

Od Isusova Raspeća i Uskrsnuća, nanesena je šteta svladana. Naša je zadaća dopustiti snazi Križa neka obnovi sliku i priliku koje su nam nekad pripadale, ali su na neko vrijeme bile izgubljene.

No, strah nas je. Usuđujemo li se povjerovati kako je Božja ljubav tako velika? Možemo li povjerovati u Njegovu snagu, dok grijeh i smrt i dalje divljaju posvuda oko nas? Sve dotle dok pomoć i utjehu tražimo u umjetnim svjetlima, odgovor će i dalje biti – ne. Nastavit ćemo odbijati Križni put što nam ga Isus pokazuje, kao jedini istinski put povratka Ocu.

Jest, smrt je i dalje strašna. Jest, i grijeh je strašan, pri čemu punina njegove strahote uglavnom ostaje skrivena našim očima.

Jest, u velikoj pobuni palih anđela koja ima kozmičke razmjere, Sotona i dalje koristi još jednu uspješnu taktiku: izopačenje nevinosti. To je vrlo hitra mjera obeshrabrenja kršćana i priječenja obraćenja. Jer, ako nas uspije uvjeriti kako zapravo nema Spasitelja, već kako su smrt i raspadanje istinski pobjednici, uspio je zadati strašan udarac Kraljevstvu Božjemu.

Kroz svoj sukob s Ocem, želi dokazati kako Božji putovi nisu uspješna metoda vladavine. Želi se prikazati jednak Bogu ili veći od Njega. Takva neizmjerna oholost doživljava poniženje svaki put kada neka duša uđe u ispovjedaonicu i prizna kako joj je potreban Spasitelj.

Jednako tako, svako novo dijete koje se rodi na svijet, nevjerojatan je znak nade. Svako umjetničko djelo, koje je istinsko, lijepo i dobro, kao i svaka iskrena molitva, tvore svjetlost koja prodire kroz tminu, odguravajući tiraniju noći, koja još uvijek djelomice pokriva svijet.

Jest, još je uvijek noć. No, dok čekamo Gospodinov povratak, nalik smo na ljude koji očekuju zoru. Pisma nam kažu kako ona nije daleko.

Ne bojte se, veli Riječ, Ja sam pobijedio tamu.

Rat je već dobiven, a ovo su samo završne bitke. U onom smo kratkom vremenu čekanja, kada grijeh i smrt kao da izriču svoje posljednje mračne poruke, dok im u našim društvima i kulturama malo toga suprotstavlja. No, oni nemaju posljednju riječ. Ima je Gospodin, Jaganjac koji bijaše zaklan, vječna i neuništiva Riječ. “Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane”. (Iv 12,46)

 

 

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!