Aktualno

Biskup Bogović: Najveća zamka Sotone jest da treba bježati od križa, da je patnja znak poraza

KOMPOLJE (IKA)

U nedjelju 27. listopada u Kompolju je održana svečanost blagoslova velikoga „Zavjetnog križa”, koji je podignut u spomen svim hrvatskim žrtvama od stoljeća sedmog do naših dana. Obred blagoslova, koji je vodio umirovljeni gospićko-senjski biskup Mile Bogović, započeo je u podnožju brijega Glavica na kojem je križ podignut.

Uvodno, domaćin i voditelj programa kompoljski župnik don Anđelko Kaćunko, pozdravio je oko 150 okupljenih na slavlje, među kojima su bila također šestorica svećenika, župljani Kompolja i vjernici iz svih župa Otočkoga dekanata, ali također iz Vratnika, Posedarja, Nina i Splita te predstavnici braniteljskih udruga, otočki gradonačelnik Stjepan Kostelac sa suradnicima, ličko-senjski župan dr. Darko Milinović sa suradnicima te gospićki gradonačelnik Karlo Starčević.

Prenoseći pozdrav „Planetarne Hrvatske”, međunarodne mreže Hrvata koja je inicirala podizanje toga križa, don Anđelko je istaknuo kako su članovi te „mreže” željeli da se upravo u Gospićko-senjskoj biskupiji odnosno na području Ličko-senjske županije odnosno, kako se uobičajeno kaže „u Lici” podigne ovakav veliki križ, jer „upravo je ovaj naš dragi prostor ne samo spoj sjevera i juga te ‘hrvatska kralježnica’, nego je, kako su istaknuli, u prošlosti mnogo prepatio i krvario u borbama ‘za krst časni i slobodu zlatnu’, tj. za slobodu našega naroda. Zato je upravo KRIŽ najbolji ‘spomenik’, jer on je nama kršćanima svjedočanstvo vjere i znak Božje ljubavi za nas, ali – po Isusovoj pobjedi – križ je i znak naše pobjede!”

Nakon biskupovih uvodnih riječi i molitve formirana je procesija stazom oko četiri stotine metara do križa, tijekom koje je kompoljski župni zbor prema obredniku vodio pjevanje psalma s antifonom „Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista”.

Pored Zavjetnoga križa, visine šesnaest metara i širine osam metara, najprije je proglašena Riječ Božja, a potom je biskup Bogović održao nagovor, istaknuvši najprije kako ni prije ni danas mnogima nije shvatljivo da smrt može biti put u život, kao što nije bilo shvatljivo ni Isusovim učenicima dok nije uskrsnuo i poslao im Duha Svetoga. Naime, naglasio je biskup, „nije tajna u križu nego u onome tko je bio na križu. To se vidi po križu lijevog razbojnika. U njegovu križu bila je mržnja i nebriga za ikoga drugoga osim za sebe. To je put u propast. U Kristovu križu, i njegovu umiranju bila je prisutna ljubav i žrtvovanje za drugoga. On tada moli Oca da oprosti i onima koji ga muče… U takvim časovima ostati ljubavlju vezan i za Oca i za čovjeka, pa i za onoga koji ga bičuje, koji ga pribija na križ, to je najjači izraz ljubavi i prema Bogu i prema čovjeku”, poručio je dr. Bogović.

Podsjetio je da su Hrvati pokršteni od misionara koji su im dali glagoljicu, čije je prvo slovo zapravo je križ. „Nakon oslobođenja od Turaka, na početku novog poglavlja života u Lici, Marko Mesić je u središtu Like (Perušiću) podigao spasonosni znak – Sv. Križ. A i Gacka je dobila u Prozoru crkvu Sv. Križa. Nakon našega oslobođenja i mi želimo premrežiti Hrvatsku križevima. Jedan od njih danas blagoslivljamo”, posvijestio je biskup, naglasivši da je i na pragu trećeg tisućljeća papa Ivan Pavao II. uzdignuo upravo križ Kristov kao spasenje, što pokazuje i njegov spomenik pred CHM na Udbini.

Potom je biskup Bogović, na temelju Svetoga pisma obrazložio kako, za razliku od onoga koji uvijek ljubi, postoji „biće koje ne može a da ne mrzi, ali nikada to neće drugome reći”, a to je Sotona, Đavao, zli duh, koji je lukavo zaveo prve ljude, ali nije mogao Isusa. Međutim, naglasio je biskup, kršćanin ne smije misliti da taj duh više nije u svijetu, jer „ima i danas čitavih slojeva društva koji su pod snažnim utjecajem Zloga. Zar ne vidite koliko je poklonika laži, koliki je otpor prema istini. Kako se izvrću pojmovi i sudovi.

Od agresora se pravi branitelje, a branitelje sudovi proglašavaju agresorima; proizvodnja laži predstavlja se kao borba za istinu, a borba za istinu proglasi se govorom mržnje. Pogodovanje grijehu predstavlja se kao borba za ljudska prava. One koji žele ukloniti naslage povijesne laži proglašava se revizionistima u smislu da vrše nasilje nad poviješću… “, naveo je dr. Bogović neke primjere iz naše stvarnosti.

Dodao je kako zao duh, prema riječima sv. Petra, „kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre” (1Pt 5,8) pa tako „on govori i da ne treba pokopati one koji su nakon II. svjetskog rata bačeni na otpad jer ih se nije ni smatralo ljudima. Zacijelo zli duh ni danas ne spava, i treba ga razobličiti”, napomenuo je biskup.

To može dobro učiniti samo onaj tko je spreman ići na križ. Jer na križu je Đavao poražen, a onaj koji nije spreman za istinu ići i na križ, može lako postati glasnogovornik Zloga, kao što su bili farizeji, učitelji Zakona.

Najveća zamka Sotone jest da treba bježati od križa, da je patnja znak poraza, istaknuo je dr. Bogović.

Upravo „taj navještaj Sotonini apostoli šire po svijetu” pa tako vidimo kako nekad kršćanska Europa bježi od križa. Međutim, Bog pred našom mukom, bolešću, osamljenošću, depresijom, starošću uzdiže križ kao znak spasonosni života. Zato taj znak stavljamo na sebe i na naše grobove, istaknuo je biskup.

„Nije bilo mjesta gdje bi Krist posvjedočio beskrajnu ljubav prema Bogu i čovjeku. Zato je kao pobjednik ušao u vječnost – i kao čovjek. Kada se tako gleda onda svaka nevolja i patnja može biti nova stepenica prema našoj vječnoj pobjedi. Najteži poraz Zloga bit će u tome kada na kraju spozna da je želeći ljudima zlo, pomogao im je da rastu u dobru. To, dakako, vrijedi za one koji su u Kristu prepoznali put, istinu i život”, rekao je mons. Bogović.

Poslije nagovora biskup je izmolio blagoslovnu molitvu, poškropio i pokadio veliki križ, a potom je zbor s narodom otpjevao pjesmu „Častimo te, Križu sveti”. Zatim je župan prinio vijenac uime Ličko-senjske županije, a potom su upaljene svijeće uime hrvatskih branitelja, Grada Otočca i župe Kompolje, nakon čega je otpjevana himna Lijepa naša.

Na kraju obreda, prije biskupova blagoslova i otpusta, župnik Kaćunko zahvalio je svima koji su omogućili taj događaj te pridonijeli slavlju, u prvom redu „Planetarnoj Hrvatskoj”, koja je taj „gospićko-senjski odnosno ličko-senjski, ali i kompoljski Zavjetni križ darovala”, potom kompoljskoj obitelji Degoricija koja je parcelu i okoliš darovala za izgradnju križa, te projektantskoj i građevinskoj tvrtki. Na kraju je župnik naveo četiri poruke odnosno značenja toga ‘zavjeta’, tj. križa. „To je najprije želja da križ, kao znak naše pobjede i vjere, bude s glavnih prometnica svim prolaznicima (i strancima i domaćima) vidljiv podsjetnik na naš odnosno hrvatski identitet. Istodobno, svrha je toga poduhvata na civiliziran način oduprijeti se teretu UN-tribunala, koji nam je kao narodu i pojedincima nametnuo po svijetu i to tijekom borbe za slobodu i stvaranja hrvatske države. Ujedno, tim Križem želimo zacijeliti također ‘stigme’ i rane drugih nepravednih sudišta i montiranih procesa tijekom naše teške prošlosti. Konačno, taj Zavjetni križ, u aktualnim sadašnjim i budućim novim ugrozama kršćanskoga identiteta u Europi, može nama u Hrvatskoj posvijestiti nekadašnju ulogu ‘antemurale christianitatis’, a sve kršćanske narode podsjetiti na dramatičan poziv pape sv. Ivana Pavla II (od 22. listopada1978.), koji kao da je izravno upućen nama danas: Europo i Hrvatska, ‘širom otvorite vrata Kristu’!”

Nakon svečanog obreda puk se zadržao na domjenku kod šatora koji su nedaleko od križa podignuli članovi kompoljskoga Lovačkog društva „Vepar” gdje je sve prisutne željeli počastiti župnik don Anđelko i Kompoljčanin Joso Nikšić, koji je potaknuo i pomogao podizanje nekoliko križeva u Kompolju.

Zanima nas Tvoje mišljenje!