Mi i život

ODGAĐANJE TRENUTKA POKAJANJA

Pitanje:

Negdje duboko u sebi znamo da smo istinski odgovorni za vlastita zlodjela. Ipak, svoju krivicu često pokušavamo prebaciti na drugoga. Što će se dogodita onda kada to više nećemo uspjevati?

 

Odgovor:

Sveti Augustin iz Hipona, slavni biskup iz četvrtoga stoljeća, autor glasovitih „Ispovijesti“ svjedočio je o svojim godinama otpadništva dok je bio mladić. On svjedoči da je ovako molio: „Gospodine, podari mi nadzor nad samim sobom, ali ne još!”

Mnogi odbacuju Božji poziv: „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa“ (2 Kor 6,2). Ujedno zaboravljaju i na Božje upozorenje: „O, da danas glas mu poslušate: ‘Ne budite srca tvrda'(…)“ (Psalam 95,7-8). Odlažu pokajanje za sutra, a sutra nikako da dođe. Njihova su srca otvrdnula poput gline ostavljene na vrućemu suncu i su tako postaju beskorisna, jer ih više nije moguće oblikovati prema Božjoj volji.

Ako dovoljno dugo odgađamo pokajanje, savjest nam otupljuje (v. 1 Tim 4,2). Više i ne skrivamo grijeh, ne ispričavamo se ni Bogu ni bližnjemu se ili jednostavno svoj vlastiti problem guramo pod tepih. Počinjemo sebe uvjeravati da mnogo toga više zapravo niti nije grijeh. S vremenom možda čak postanemo i okorjeli grješnici, otvoreno izazivajući Boga ili pak bližnje, da osude naše ponašanje.

Kralj Šaul u tome gotovo da je prednjačio. Kada ga je prorok Samuel prekorio jer se oglušio o Božju zapovijed on je svoje ponašanje pokušao opravdati tvrdnjom da je najbolji dio plijena sačuvao kako bi ga žrtvovao Gospodinu. Samuel je istakao da je kralj, unatoč tome, odbio poslušati jasne Božje naputke, ali je Šaul ustrajno tvrdio kako nije baš ništa zgriješio (v. 1 Sam 15,1-23).

Ovaj se obrazac ponavlja u životima drugih biblijskih otpadnika. Nakon što je ubio Abela, Kain se Bogu usprotivio drskim izazovom: „Jesam li ja čuvar brata svoga?“ (usp. Post 4,9). Jona je svoje odbijanje da posluša Božji poticaj da pođe propovijedati propast Ninive objasnio tvrdnjom da će ga Božje milosrđe i onako navesti da poštedi Ninivljane, radi čega će on – Jona ispasti smiješan (Jona 4,1-3). Veliki svećenik Kajfa smislio je opravdanje čak i za ubojstvo: ako Isus ne bude ubijen, tvrdio je on, Nazarećaninovi će sljedbenici izazvati nevolje. Rimljani će žestoko reagirati, pa će Židovi nastradati (v. Iv 11,45-50). Stoga je uporno ustrajao na činjenici da je jedini izlaz – ubiti Isusa.

Okorjeli grešnik tako prigrljuje grijeh i odbija se popraviti. Strah Božji u potpunosti nestaje. „Takav je put preljubnice:“ veli svetopisamska izreka, „najede se, obriše usta, i veli: ‘Nisam sagriješila’“ (Izr 30,20).

Dr. Paul Thigpen, urednik je izdavačke kuće „TAN Books, priznati govornik, autor četrdesetak uspješnica i nagrađivani novinar donosi sljedeću priču:

„Priča veli: jedan je nerazumni stari farmer zaključio da ga zob kojom je godinama hranio svoju mulu jednostavno previše košta. Stoga je skovao plan: u hranu je umiješao malo piljevine, idućega dana još malo više, pa još više – svakoga puta smanjujući udio zobi u mješavini.

Činilo se da mula ne zapaža tu postupnu promjenu, pa je farmer pomislio da je sve u najboljem redu i nastavio smanjivati udio zobi. Međutim, nekoliko tjedana kasnije, dogodilo se te je sirotu životinju nahranio samom piljevinom, a ona je sve to pojela … i srušila se mrtva.

Možda je ova priča pomalo i smiješna, ali može dobro poslužiti za prispodobu o otpadniku – kršćaninu koji se, uslijed neokajana grijeha, sve više i više udaljuje od Boga. Možda nećemo započeti s uvjerenjem da duša može preživjeti na duhovnoj piljevini, ali se možemo uvjeriti da malo duhovne piljevine neće smetati, niti će nam manje stvarne duhovne hrane nedostajati. Potom se, s vremenom, piljevina postupno umnaža, a zob smanjuje. Neizbježno, jednoga dana zamjena biva potpuna, a naša izgladnjela duša zagušena piljevinom gubi život.

Taj postupak može biti toliko nezamjetljiv, odvijati se u tako malim koracima, te problem možda nećemo niti uočiti. Pa ipak, postoji nekoliko simptoma što ih „mula“ očituje kako bi nas upozorila da nije dobro. Koliko god se mogli smatrati sigurnima, moramo naučiti prepoznavati te znakove upozorenja, jer nam Sveto Pismo kaže da nitko nije dokraja siguran od te pogibli: „Tko dakle misli da  stoji, neka pazi da ne padne“ (1 Kor 10,12).

Općenito iskustvo, zdrav razum i pouke Svetoga Pisma, upućuju na niz pokazatelja otpadništva. Možemo ih sažeti pod tri naslova, pri čemu svaki opisuje kritičan gubitak u našemu duhovnome životu: gubitak ljubavi prema Bogu; gubitak straha Božjega, i gubitak vjere u Boga.“ (L)

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!