Vjera

MARIJA NA NEBO UZNESENA

  1. Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

 

Kad se danas govori o raznim krizama u Crkvi, ne bismo li trebali – integrirajući Crkvu u Mariju i njezinu ulogu u povijesti spasenja – gledati na Crkvu u drugom svjetlu? Kad bismo promatrati Crkvu s Marijina zrenika, onda bismo pred sobom imali zbilja reformiranu sliku Crkve, naime, Crkvu istinske i pune vjere, posvemašnjega predanja, Crkvu koja jest u svijetu, ali nije od svijeta, Crkvu – prema Marijinu Magnificatu – siromaha, malenih, poniženih, o kojima papa Franjo gotovo svakodnevno govori. Kad bismo kao Crkva uzeli za mjerila Marijine vidike i perspektive, onda bi hijerarsi, gospodstva, vlasti i moći ovoga svijeta bili dolje, onda bi vladari ovoga eona o kojima govori Pavao bili srušeni. Ne bi li se s Marijina zrenika – ako bi ga cijela Crkva u sebe integrirala – mnogo toga promijenilo, imalo posve praktične i konkretne posljedice i za vjeru i za život cijele Crkve? Katolička Crkva – prema von Balthasaru – ima značajke Marije, Petra, Pavla, Ivanova. Četiri protežnice i sastavnice, četiri poveznice integrirane u jednu veliku cjelinu i organizam Crkve.

Govoriti danas o Mariji znači govoriti o temama poput dostojanstva i slobode čovjeka, o Božjoj mudrosti, raju, istočnom grijehu, izabranju i predodređenju, otkupljenju i povijesti spasenja, Božjem narodu, Kćeri Sionskoj, svetome Ostatku, židovstvu i kršćanstvu, sinagogi i Crkvi, Mesiji, Božjem Sinu, o suradnji s Duhom Svetim, o Crkvi i milosti, teologiji krštenja i zaručnici, dovršenju Crkve i cijeloga stvorenja. Sve je to uključeno u svetkovanju na blagdan Velike Gospe. Sve su to teme koje nije moguće cjepkati, nego se sažimlju i slijevaju u cjelinu, upravo kao što ne možemo cjepkati osobu. Ona je organska cjelina. Sve je to konkretnost konkretne Božje milosti, Božje komunikacije. Sve je povezano organski, a organizam pretpostavlja život.

Jasno, na organizmu zna se naći i raznih izraslina, bolesnih tvorevina koje treba odstraniti. Pa tako i u pobožnostima prema Djevici Mariji. Ali ne smijemo smetnuti s uma da je Evanđelje sila Božja te da imamo i djelovanje Duha Svetoga u Crkvi. Duha koji trajno i dublje uvodi u puninu istine. Stoga marijanske istine nisu nikakve nenaravne izrasline ni korov, nego mladice koje su izrasle u tkivu Crkve iz istoga stabla, snagom Duha Svetoga, tijekom povijesti. Stablo koje ne raste, koje se ne razvija, umire, odumire.

Istine naše vjere o Crkvi i Mariji plodovi su s toga golemoga stabla. Ne bismo stoga smjeli govoriti o Mariji a ne misliti istodobno na Crkvu, i obrnuto. Govoriti o Crkvi, a ne imati u zreniku Marijin lik kao ozbiljenje Crkve u vremenu i vječnosti. Marija je ozbiljena antropologija. Svemu je pak korijen u Isusu Kristu koji nam daje svoga Duha. Anđeo je rekao Mariji da će Dijete koje će se iz nje roditi biti Sveto – Sin Božji. U Mariji je ta svetost doživjela svoju punu zbilju jer je svim žiljem svoga bića organski vezana uz Sina. Pod križem je postala Majkom svih vjernika, Majkom Crkve. Stoga je upravo prije pedeset godina Pavao VI. nazvao Mariju „Majka Crkve“. Kao takvoj Njoj se utječimo i molimo, Kraljici, Majci milosrđa, u ovoj dolini suza.

U Isusovu uskrsnuću slavimo uskrs našega Boga koji je postao čovjekom, dok u Marijinu uznesenju slavimo znamen uskrsnuća svih nas, našega tijela. Njezino uznesenje ozbiljenje je istine o uskrsnuću tijela i život vječni. Čovjekovo tijelo nije – kao što to naučava materijalizam ili pak medicina – obično gradivo, tkivo, koje nestaje, nešto što može primjerice atomska bomba pretvoriti u prah ili plinovito stanje (pa voda je kemijski spoj vodika i kisika, dvaju plinova, a čovjekovo je tijelo uvelike satkano od vode, tekućine). Stoga vjera u Marijino uznesenje na nebo ponovno je oživljavanje dogme o uskrsnuću.

To naše uskrsnuće nije samo stvar budućnost ili eshatona, nije samo simbol, nego prema Poslanici Efežanima (2,6) Bog nas je s Kristom uskrisio i s njim zajedno postavio u nebesima, ili pak 1 Iv 3,14:Mi znamo da smo iz smrti prešli u život, jer ljubimo braću svoju. Novi život uskrsnuća ne samo da nam predstoji, nego se već dogodio odlučni trenutak u vjeri i ljubavi. Takva vjera i ljubav povezuje ne samo s Kristom, nego i s Marijom, u „kojoj je Krist sami Bog“ u osobi. Uznesena, Assumpta, nije samo Marija, nego smo to svi mi, cijela Crkva.

Zanima nas Tvoje mišljenje!